Posjetitelji akvarija u Sydneyju svjedočili su neviđenom užasu kada je golemi morski pas pred svima ispljunuo ljudsku ruku.
Time je započela složena istraga, no ni 88 godina kasnije ubojstvo nije razriješeno, a svi osumnjičenici su odavno preminuli.
Sredinom travnja 1935. ribar Bert Hobson ulovio je četiri metra dugog tigrastog morskog psa tri kilometra od plaže Coogee. Predator, težak jednu tonu, zapleo se u mrežu dok je jeo svog manjeg rođaka. Uz pomoć svog sina, Bert je nekako uspio izvući veliki ulov na obalu nakon čega je odlučio odvesti monstruoznu ribu u lokalni zabavni park s akvarijem koji je pripadao njegovom bratu Charlieju i njemu.
Već u prvom tjednu ljudi su pohrlili u lunapark kako bi se divili opasnom predatoru. Zatim je došao Nacionalni dan sjećanja koji se svake godine obilježava u Australiji i Novom Zelandu. Akvarij i bazene ispunilo je još više turista i domaćeg stanovništva.
Posljednjih dana, međutim, morski pas se ponašao čudno i na trenutke agresivno. Više puta je pokušala probiti zidove akvarija, a zatim je potonula na dno i lijeno kružila oko perimetra. Hobsonovi su vjerovali da je to način da se prilagode novom staništu.
JEZIVO OTKRIĆE
Na veliko iznenađenje posjetitelja, 25. travnja oko 16.30 morski pas je počeo povraćati. Jedan od očevidaca bio je i novinar lokalnih novina koji je htio pisati o novoj atrakciji. Prema njegovim riječima, smeđa pjena neugodnog mirisa izbacila je na površinu vode pticu, štakora, grumen zemlje i ljudsku ruku s užetom vezanim za zglob.
Hobson je nazvao policiju. Forenzičar i morski biolog specijaliziran za morske pse pregledali su ostatke. Lijeva ruka imala je tetovažu dvaju boksača na unutarnjoj strani podlaktice. Vještaci su utvrdili da je posječena oštrim predmetom poput noža. Tako su kriminolozi odbacili verziju o smrti čovjeka u ustima morskog psa i počeli rješavati misteriozno ubojstvo.
Policija je započela istragu uz pomoć lokalnih novina koje su objavile fotografiju tetovirane ruke u nadi da će uz pomoć čitatelja brzo identificirati žrtvu. Tako se i dogodilo. Lokalni stanovnik po imenu Edward Smith prepoznao je tetovažu i rekao policiji da je to njegov brat James Smith (45), koji je navodno nestao nekoliko tjedana ranije bez traga.
James Smith, rođen u Londonu, preselio se u Australiju s 19 godina. Radio je kao barmen i pomoćnik u bilijarskoj dvorani. Sanjao je da postane profesionalni boksač i čak je neko vrijeme radio s trenerom. Nakon ženidbe 1916. imenovan je upraviteljem biljarnice. Četiri godine kasnije postao je vlasnik biljarskog salona u kojem je počeo organizirati ilegalno klađenje.
INVAZIJA PODZEMLJA
U roku od pet godina, James je uspio zaraditi dovoljno novca da preseli ostatak svoje obitelji iz Londona u Australiju. Godine 1925. prodao je svoj udio u bilijarskoj dvorani i krenuo u građevinski posao. Njegov partner bio je arhitekt William Young koji je imao široke veze u istočnom Novom Južnom Walesu.
Young je pronašao bogate kupce za gradnju stambenih zgrada, a James je nadgledao cijeli proces izgradnje. Od 1926. do 1929. bio je uključen u lažnu građevinsku shemu. Angažirao je izvođače, a nakon završetka gradnje proglasio stečaj i ostavio ih bez novca.
Njegovi pomagači prodavali su dovršene stanove i svu dobit uzimali za sebe, a nisu plaćali građevinske radove niti građevinski materijal. Zgrade su dobili praktički besplatno.
Glavni kupci u tim kriminalnim makinacijama bili su Reginald Holmes i Albert Stannard.
Tijekom istrage detektivi su saznali da je Smith posljednji put viđen 7. travnja u hotelu Cecil u Cronulli s prijateljem Patrickom Bradyjem koji je bio glavni krivotvoritelj. Tamo su neko vrijeme pili i kartali, nakon čega su otišli u dva kilometra udaljenu Bradyjevu kolibu.
Kasnije se policiji javio vlasnik kuće koji je unajmio vikendicu.
Brady se navodno iselio iz unajmljene kuće u žurbi prije nego što je ugovor uopće potpisan. Vlasnik je tada otkrio da je Brady zamijenio madrac i kutiju u kući, a također je temeljito oprao zidove i čamac koji je stajao na posjedu. Istražitelji su uspjeli razgovarati s taksistom koji je pokupio Bradyja iz vikendice kasnije te noći i odvezao ga na sjever do kuće Reginalda Holmesa.
Taksist je izjavio da je Brady očito bio nervozan i djelovao uzbuđeno.
- Definitivno se prestrašio – rekao je taksist.
Ovako je policija identificirala glavnog osumnjičenika za Smithovo ubojstvo.
STVARI NIJE IŠLO PO PLANU
Holmes je bio cijenjeni brodograditelj i biznismen, a istovremeno je u podzemlju provodio kriminalne planove. Često je koristio svoje brodove za prijevoz kokaina, cigareta i druge krijumčarene robe. Brady i Smith također su bili uključeni u ove kriminalne sheme. Na Holmesov zahtjev namjerno su potopili i spalili njegove brodove kako bi mogao naplatiti novac od osiguravajućeg društva. Detektivi su vjerovali da su se Holmes, Brady i Smith možda ozbiljno posvađali kad je slična shema propala i osiguravajuće društvo odbilo isplatiti.
Brady je također vješto krivotvorio čekove Holmesovih bogatih klijenata, a Smith i Holmes su ih unovčavali preko svojih ureda. Prema drugoj neslužbenoj verziji, jedna od tih prijevara bila je neuspješna, a Smith je počeo ucjenjivati Holmesa, tražeći od njega novac.
Istražitelji su sugerirali da je Smitha na ovaj ili onaj način ubio jedan od njegovih suučesnika. Dvojica osumnjičenika privedena su na ispitivanje. Brady je optužen za ubojstvo. Holmes je pak tvrdio da ne poznaje ni Bradyja ni Smitha. Pušten je zbog nedostatka dokaza.
Međutim, četiri dana kasnije, Holmes je jednim od svojih čamaca isplovio u Lavender Bay gdje se napio i pucao sebi u glavu. Prema riječima očevidaca, pao je u vodu, no brzo je došao k sebi i popeo se natrag na brod. Ispostavilo se da mu je malokalibarski metak samo ranio čelo.
Svjedoci su pozvali policiju. Četiri sata Holmes je kružio brodom oko sidnejske luke pokušavajući se sakriti od vlasti. Na kraju je popustio i dopustio policajcima da ga odvedu u bolnicu.
ISKRENO PRIZNANJE
Holmes je isprva tvrdio da ga je netko tko je provalio u njegov dom napao i pokušao ustrijeliti. Tada je, navodno, čamcem uspio pobjeći pljačkašima, a kada je u daljini ugledao policijski čamac, zaključio je da ga kriminalci jure.
Rekao je da je Brady raskomadao Smitha u kabini i potom bacio sanduk s dijelovima njegova tijela u ocean. Prema svjedočenju, spasio je lijevu ruku ubijenog i donio je Holmesu. Brady je prijetio da će doživjeti istu sudbinu ako mu ne da novac. Holmes ga je odlučio isplatiti.
Brady je tada navodno privezao uteg za Smithovu ruku i bacio ga u ocean da ga pojedu morski psi. Prema drugoj verziji, Brady je uzeo novac i otišao, ostavivši ruku u Holmesovoj kući, koji je potom zabrinuto bacio ud u ocean.
Holmes je pristao ponoviti svoje svjedočenje protiv Bradyja na sudu 12. lipnja. No, noć uoči sudskog ročišta usmrtilo ga je vozilo u pokretu. Netko očito nije htio razgovarati.
No, australski povjesničar i autor knjige “The Shark Killings” Alex Castles iznio je drugačiju verziju. Holmes je, po njegovom mišljenju, unajmio ubojice da ga ubiju.
Učinio je to kako bi svoju obitelj poštedio nevolja koje bi mu donijelo rješavanje vlastitih zločina. Osim toga, osiguravajuće društvo isplatilo je rodbini novac koji im je pripadao u slučaju Holmesove neočekivane smrti. U slučaju samoubojstva obitelj bi ostala bez odštete.
Policija je na kraju odbacila optužbe protiv Bradyja za Smithovo ubojstvo.
Njegov odvjetnik naglasio je da su drugi dokazi koji ga povezuju sa zločinom posredni. Budući da Smithovo tijelo nije pronađeno, Bradyjeva obrana tvrdila je da nema dokaza da je on mrtav.
Brady je pušten, ali jedva da je napustio zgradu suda kada je uhićen pod optužbom za krivotvorenje. Sve do smrti nijekao je bilo kakvu umiješanost u Smithov nestanak.
Smithovo tijelo nikada nije pronađeno.
