U posjedu smo primjerka srbijanskog tjednika “Intervju” koji je 1991. imao rubriku nazvanu “Heroji Vukovara”, a koja je bila popunjena svjedočanstvima pripadnika JNA, srpskih dragovoljaca i četnika koji su sudjelovali u ubijanju grada-heroja, piše Dnevno.hr
Posve neočekivano, tada je po jezivo opustošenim ulicama Vukovara natečenih šaka hodao Spasoje Petković – Štuka, krvnik s Ovčare koji je između ostalih zločina pred beogradskim sudom kao svjedok – pokajnik, priznao ubojstvo francuskog dragovoljca HOS-a, Jean Michel Nicoliera.
“Ja sam običan, prosječan vojnik. Da mi je netko u prosincu prošle godine rekao da ću se boriti i ubijati, prebio bih ga. U to vrijeme sam razmišljao samo o djevojkama i kako ću upisati višu Kriminalističku školu u Zemunu. A sada…”, izjavio je tada srpskim novinarima Štuka kojem se još nije osušila krv na rukama.
Sablasne riječi: “Svejedno mi je hoću li ubiti čovjeka ili kokošku”
“Sada mi je sasvim svejedno hoću li ubiti čovjeka ili kokošku. Mogao bih ubiti i tebe kada bi mi digao živac. Ovdje sam naučio ubijati jer drugačije ne bih mogao preživjeti. Ovdje su ginuli oni koji su se bojali. Tko se nije plašio, ostao je živ. Ja sam 12 puta trčao na snajper i ništa. Neće me metak. Jači sam od sudbine”, kazao je 19-godišnji Štuka iz Rume kojeg su novinari pronašli u štabu TO Vukovar, u naselju Petrova gora gdje je zajedno s četnicima i srpskim dragovoljcima “čistio” Vukovar.
Za branitelje Vukovara kazao je da su “te ustaše veoma dobri momci”: “Nimalo naivni, kao što su neki pričali, ali ih je bilo i drogiranih. Kad ih uhvatiš, međutim, mnogi su plakali i molili. Ove zavoje što vidite po zglobovima… To nije rana, otekli su mi zglobovi dok sam ih tukao, obične kukavice. A bilo ih je iz svih krajeva Hrvatske, iz Zagreba, Samobora, Našica, Vukovara, a najžešći su bili oni iz Hercegovine. Našli smo i jednog snajperistu Francuza, nekakve crnce i Šiptare. Ipak, među njima je bilo razlike. MUP-ovci su se htjeli predati, oni su se i drugačije ponašali. Zenge, ti plaćenici, oni su tjerali do kraja.”
U Vukovar je otišao kao pripadnik JNA: “Bio je tašt i glup”
Tko je Spasoje Petković Štuka, uspjeli smo doznati od Hrvata koji su se početkom rata našli zatočeni u vojarnama JNA. Iako je veliki broj redovnih vojnika na vrijeme uspio pobjeći u Hrvatsku, nekima to nije pošlo za rukom, pa su tako u prvim ratnim mjesecima ostali “pod ključem” i prismotrom u vojarnama. Tako su pojedini hrvatski vojnici koji su bili zatočeni na Dedinju, a koje je JNA pretvorila u logor samo za njih, tamo su bili zatvoreni u vrijeme kada je rat već naveliko trajao.
Upravo sa njima je redovnu vojsku služio Štuka: “Iako se danas o njemu piše kao o četniku i srpskom dobrovoljcu, važno nam je naglasiti da je on u Vukovar došao kao redovan vojnik. JNA već 30 godina sve zločine ‘prišiva’ srpskim dobrovoljcima, paravojsci i četnicima, a Štuka je dokaz da je neke od najgorih zločina počinio njihov pripadnik.”
Bili su, kaže naš sugovornik “decembarci”, odnosno, oni koji su na služenje roka došli u prosincu 1990. godine, a za Štuku kaže da je bio tašt i hvalisav, no potpuno nerealiziran čovjek koji je patio na priznanja: “Klasičan egoist koji kao čovjek nije ima ništa za ponuditi… Osoba s kroničnim nedostatkom samopouzdanja koja je samo čekala svojih ‘pet minuta’ a koje su se, na žalost, dogodile u Vukovaru. Osim toga, nije bio osobito inteligentan. Nadimaš Štuka dali smo mu jer se pravio veliki vjernik pa je izvalio da pravoslavci na Veliki petak jedu štuku, a poznato je da jedu samo neslani kruh”.
Autor: Snježana Vučković/ Dnevno.hr
