Vedrana Rudan u novoj kolumni je otvorila dušu i otkrila koliko su joj dobri ljudi pomogli dok prolazi kroz liječenje u onkološkoj bolnici
Vedrana Rudan, poznata hrvatska spisateljica i publicistkinja, uvijek je intrigirala javnost svojim britkim perom i nekonvencionalnim stavovima. U svojoj novoj kolumni pod nazivom “Djevojka u zagrljaju metastaza”, objavljenoj na stranici Rudan.info, Rudan je ponovno otvorila srce i podijelila svoje iskustvo suočavanja s bolešću i životnim izazovima, prenosi Večernji list
“Umirem. Nije fer ovo pisati kad imaš onkologa, dr G. se zove, ne smijem mu spomenuti prezime. Šteta. Zove se kao meni najdraža ribica. Zato što mislim da umirem, eto, G, ispravljam se, želim biti bliže svom mužu. Ušuškala sam se uz njega. Gledali smo izbore. Konačno sam shvatila ono što meni ipak sljepici godinama bode oči. Plenković je jednostavno glup čovjek. Glupan u najbanalnijem smislu. Nedavno sam pročitala da se u Kini proizvodi 30% količine svjetske rajčice. Beru je ljudi u okovima. Pali su mi na pamet dok sam gledala novinare koji su glupanu držali kruške pod njuškom i pomislila kako je kineskim robovima posao i lakši i maštovitiji”, započela je Vedrana Rudan te nastavila:
“Kako je spoznati da si smrtan, da ti zadnja ura bije, da imaš posebno rijedak rak koji ne oprašta nikome? Jedan od koraka je ulazak u onkološku dnevnu ambulantu riječkog KBC-a. Šteta što mnogi od vas ipak nikad u nju neće ući, a dokumentarci se snimaju na druge teme. Ljudi koje sam tamo srela srušili su moju tezu da nema dobrih ljudi. Toliko empatije, ljubavi, osmijeha, nježnosti, govorim o mladim ljudima koji tamo rade, u životu nisam srela i ta mi spoznaja briše strah od smrti. Čitav sam život mislila kako je teško naći dobra čovjeka, sad znam da ih ima, da su blizu nas. Ne, ne, ne i ne. Nisu oni takvi prema meni jer sam ja Netko, ja znam da nisam Netko, ali neki tako ne misle. Prema svim pacijentima su isti“, napisala je spisateljica Vedrana Rudan.
Vedrana Rudan, autorica šest knjiga, poznata je po tome što svoje priče i promišljanja dijeli s dubokom iskrenosti i emocionalnom snagom. Njezine riječi nerijetko osvajaju čitatelje koji u njima pronalaze utjehu, inspiraciju, ali i izazov da razmišljaju drukčije. U ovoj kolumni Rudan na osoban i dirljiv način priča o susretima s ljudima koji su joj, unatoč teškoj bolesti, vratili vjeru u ljude i smisao života.
“Na neki mi je perverzan način drago što imam rak. Susret sa svim ovim ljudima vratio mi je vjeru u život. Baš sad kad ga gubim. Za mene i moju dušu bolje ikad nego nikad. Eto, morala sam ovo napisati vama zdravima koji imate tisuću problema, koji gledate izbore, koji mislite da su vam životi promašeni i da je svijet dolina suza. Možda jest, dok si zdrav. Kad si na smrt bolestan okružen dobrim ljudima oko tebe bliješte žarke boje, srce ti je puno i na neki način shvatiš da si možda i ti dobar kad toliko dobrih o tebi brine”, iskreno je poručila te za kraj dodala:
