Učestali tehnički kvarovi, dugi rokovi čekanja i nedostatak kadra samo su neki od problema koji već godinama pogađaju hrvatski onkološki sustav. Sve više pacijenata svjedoči o kašnjenju pregleda, prekidima terapije i nesnalaženju unutar sustava koji bi im trebao biti podrška.
Na to upozorava i Ivica Belina, predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu, govoreći ispred platforme Onkologija.hr, koja okuplja udruge pacijenata oboljelih od malignih bolesti. Njihova svjedočanstva postaju sve uznemirujuća, a ukazuju na duboke strukturne probleme u zdravstvenom sustavu.
Belina podsjeća da je Hrvatski sabor u prosincu 2020. usvojio Nacionalni strateški okvir protiv raka, no od tada se, tvrdi, gotovo ništa nije konkretno provelo. “Dokument postoji, ali stoji negdje po ladicama, a Akcijski plan za razdoblje 2024.-2025. ostaje bez konkretne provedbe i javne komunikacije.”
Teške priče koje ukazuju na sustav u kolapsu
Jedna od pacijentica, majka četvero djece, rodila je krajem 2024. godine. Mjesec dana nakon poroda napipala je kvržicu, no liječnik ju je procijenio kao upalu. Nakon višestrukih posjeta hitnoj pomoći, pretrage su učinjene tek nakon što je “povukla vezu”, a tada joj je otkriven karcinom dojke. Od pojave simptoma do početka liječenja prošla su četiri mjeseca. Kontrolni ultrazvuk zakazan je tek godinu dana nakon kemoterapije.
Druga pacijentica iz Slavonije čeka na ključne pretrage već 14 mjeseci, bez započetog liječenja. Treća, s dijagnozom tumora mozga, nije mogla ostvariti pravo na bolovanje jer nalaz specijalista nije sadržavao točnu formulaciju, pa joj liječnica opće prakse nije htjela otvoriti bolovanje.
Žena iz Zagorja, nakon dijagnoze maligne bolesti, sama je morala tražiti bolnicu za zračenje jer je u njezinoj ustanovi to bilo tehnički neizvedivo. Nigdje nije uspjela dobiti termin.
Jedna pacijentica iz Zagreba, koja se liječi od 2019., tvrdi da KBC u kojem je zbrinuta ima kvalitetne stručnjake, no nema svog onkologa. Uz to, stalni kvarovi na MRI uređajima i aparatima za zračenje dovode do pomicanja termina za mjesec ili više, što kod onkoloških bolesti može imati ozbiljne posljedice. Njezinih 25 zračenja, planiranih u 5 tjedana, trajalo je gotovo 3 mjeseca. Liječenje joj je u jednom trenutku prekinuto jer navodno više nije bilo dostupnih terapija, pa je pomoć nastavila tražiti u drugom KBC-u.
Zdravstvena djelatnica iz Zadra, koja se liječi od 2020., navodi da ne može dobiti kontrolni ultrazvuk dojki i abdomena unatoč preporuci onkologa. Termin joj je ponuđen tek za 7 do 8 mjeseci. Bolnica je navela da nemaju dovoljno radiologa jer ih dio odlazi raditi privatno ili u inozemstvo, a pacijentici je savjetovano da “traži pomoć po domovima zdravlja”. Odgovor iz Ministarstva zdravstva nije dobila.
Belina tvrdi da su ovakvi primjeri postali pravilo, a ne iznimka. “Skoro svaka nova pacijentica koja nam se javi mora plaćati preglede privatno ili ih obavljati preko poznanstava”, ističe. Jedna članica platforme Onkologija.hr opisuje da joj je, zbog liječenja, razvijena osteoporoza s utrnulošću ekstremiteta. Termin za potrebnu pretragu (EMNG) ponuđen joj je za 12 mjeseci, a hitan prijem joj je odbijen jer “hitni slučajevi nisu predviđeni”.
Sustav ne reagira, odgovori izostaju
“Ne tvrdimo da se ovo ne događa i muškarcima, ali nam se žene češće javljaju. Muškarci češće šute jer ‘ne smiju biti slabi’. Sustav je zakazao i tražimo hitne mjere za osiguranje pravodobne onkološke skrbi”, poručuje Belina.
Dodaje i niz pitanja koja ostaju bez odgovora:
- – Gdje je funkcionalna mreža onkoloških ustanova?
- – Zašto još ne postoji nacionalna baza onkoloških podataka?
- – Zašto nema transparentnog rasporeda za nove uređaje i jasnih termina?
- – Što je s nacionalnim planovima ranog otkrivanja raka i palijativne skrbi?
Belina zaključuje da od svih nadležnih institucija – Sabora, Vlade i Ministarstva zdravstva – odgovori još nisu stigli.
