Banjskog Polja kod Bora, 26. ožujka 2024. godine – datum koji je Srbija upamtila kao početak jednog od najpotresnijih slučajeva nestanka djece u novijoj povijesti. Nestanak dvogodišnje Danke Ilić pokrenuo je golemu potragu, ali i doveo do pitanja o ozbiljnim propustima u radu institucija.
Majka djevojčice, Ivana Ilić, izgubila je dijete iz vida nakratko dok je u dvorištu davala vodu drugom djetetu. Nestanak je odmah prijavljen, a iste večeri aktiviran je sustav “Pronađi me“, prvi put u Srbiji. Poruke s opisom djevojčice poslane su na mobilne telefone diljem zemlje. Pokrenuta je masovna potraga u kojoj su sudjelovale stotine ljudi – policajci, vatrogasci, volonteri, uz podršku dronova, helikoptera i termovizijskih kamera. No, unatoč naporima, djevojčica nije pronađena.
Šokantni obrat uslijedio je 4. travnja, kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić objavio da je Danka ubijena. Dvojica zaposlenika “Vodovoda” Bor – Dejan Dragijević i Srđan Janković, navodno su djevojčicu pregazili službenim automobilom, a zatim njezino tijelo premjestili na divlji deponij. Prema iskazima iz istrage, nisu joj pružili pomoć, već su je stavili u prtljažnik automobila.
Policija je tvrdila da su u automobilu pronađeni tragovi krvi, a Dragijević je navodno priznao zločin, dok se Janković u početku branio šutnjom. Obojici je određen istražni zatvor zbog sumnje na teško ubojstvo, za koje je predviđena doživotna kazna.
No, unatoč priznanjima i pretragama, tijelo djevojčice nikada nije pronađeno. Smatra se da je možda prebačeno s prvotne lokacije na drugu, nepoznatu lokaciju, čime je ključni dokaz – corpus delicti – i dalje nedostupan.
Dodatne sumnje u istragu pojavile su se nakon što je brat osumnjičenog Dejana Dragijevića, Dalibor, preminuo u policijskoj postaji dan nakon ispitivanja. Prvotno je navedeno da je riječ o prirodnoj smrti, no obdukcija je pokazala da je smrt rezultat nasilja i teškog premlaćivanja. Taj slučaj je otvorio dodatnu istragu, a trojica policajaca su suspendirana.
Povjerenje javnosti dodatno je poljuljano kada je objavljeno da u ranim DNK analizama iz automobila nije pronađen biološki materijal Danke Ilić, iako su prethodne informacije tvrdile suprotno. Tužiteljstvo je naknadno pojasnilo da je riječ o dijelu od ukupno 500 analiziranih tragova.
Pravni stručnjaci upozorili su na opasnost preranih javnih istupa političara i dužnosnika, koji su potencijalno utjecali na tijek istrage. Dodatno, obrana je ukazivala da priznanje dano pod okolnostima u kojima postoji sumnja na prisilu, poput smrti svjedoka, nije dovoljan dokaz bez materijalne potvrde.
Slučaj je postao meta medijskih špekulacija i tabloidnog pritiska, što je dovelo i do širenja dezinformacija, pa i optužbi prema majci Danke, koje je MUP morao demantirati.
U studenom 2024. godine, Viši sud u Zaječaru potvrdio je optužnicu protiv Dragijevića i Jankovića za teško ubojstvo. Suđenje još nije započelo, a obrana je najavila žalbu Apelacijskom sudu u Nišu. Uz njih, optužen je i Radoslav Dragijević, otac jednog od osumnjičenih, za pomaganje nakon počinjenog kaznenog djela.
Godinu dana nakon nestanka, i dalje ostaje ključno pitanje – gdje se nalazi tijelo djevojčice? Odsutnost tog odgovora i brojni upitnici oko zakonitosti postupanja tijekom istrage ostavljaju gorak okus u javnosti i dodatno kompliciraju mogućnost donošenja pravomoćne presude.
Kako ističu analitičari, ovaj slučaj postao je simbol nužnosti neovisne i profesionalne istrage, bez političkog utjecaja i medijske senzacije. Iznad svega, podsjetnik je na potrebu za jačom zaštitom djece i ranjivih članova društva.
