U Hrvatskoj je sve više radnika iz udaljenih zemalja poput Indije, Nepala i Filipina. Dok su prije dominirali sezonski radnici, danas sve više stranaca dolazi na cjelogodišnje poslove, najčešće u građevini, poljoprivredi i proizvodnji.
Putuju tisuće kilometara, ulažu znatna sredstva i zadužuju se kako bi radili u Hrvatskoj. Neki planiraju dugoročni ostanak, dok drugi čekaju bolju priliku u nekoj drugoj zemlji ili razmišljaju o povratku kući. Svoja su iskustva podijelili za HRT-ovu emisiju Labirint.
Krediti za radne dozvole i novi početak
“Kad sam došao iz Indije, platio sam 6000 eura za radnu dozvolu. Imam kredit. Sada šaljem novac majci da otplati dug”, rekao je Sandeep D’souza iz Indije.
Niroy Pokhrel iz Nepala je prošao slično. U Hrvatsku je stigao 2022. godine i zaposlio se u građevinskoj firmi u Samoboru. “Dignuo sam kredit od 7000 eura, platio agenciji i došao ovdje. Tad je još bila kuna, pa sam dao oko 50.000 kuna.”
Nazrin Timmapur, samohrana majka troje djece iz Indije, dala je sve što je imala da bi došla u Hrvatsku. “Založila sam zlato u banci i uzela kredit da platim 2500 eura agenciji. Prvih šest mjeseci sve sam slala banci da vratim dug.”
Nazrin svaki mjesec šalje novac djeci u Indiju. “Ovdje trošimo plaću moje kćeri, a svoju šaljem njima.”
Skroman život, velika odricanja
Smještaj koji joj je osigurala poljoprivredna tvrtka napustila je zbog gužve. Sada živi skromno u unajmljenoj kući. Troškovi života visoki su, a plaća se dijeli na stanarinu, hranu i račune.
“Možda nam ostane 100 do 200 eura. Ali to je dovoljno jer smo zajedno, ja i kći. Ona ne jede puno. Moramo izdržati”, kaže Nazrin.
Muskan Timmapur, njezina kći, Hrvatsku vidi kao više od privremenog boravka. “U Indiji su djevojke pod velikim ograničenjima. Ovdje imam slobodu, mogu se kretati i družiti s kim želim. Ovdje želim ostati.”
Muskan želi dovesti i ostatak obitelji. “Sestra može studirati ovdje, brat može raditi. Ja nisam studirala, ali oni moraju uspjeti. Sve to da mama više ne mora raditi.”
Filipinci žele ostati u Hrvatskoj
Jaypee Jagorin i njegova majka Jean Cortes iz Filipina već dvije godine rade u proizvodnji. Hrvatska im se sviđa, a razmišljaju i o trajnom ostanku.
“Ovo je bio moj san. Prijavio sam se zbog visoke plaće. Ljudi su ovdje dobri i srdačni. Možda ću zatražiti boravište – kći mi je rođena ovdje”, govori Jaypee.
“Plaća mi je 800 eura, a oko 300 eura šaljem obitelji na Filipinima. Ostalo nam je dovoljno.”
Melchor Lundag, također s Filipina, ističe miran život i stabilnost. “Mi Filipinci možemo živjeti skromno, od riže. Ovdje je mirno, sigurno. 70% plaće šaljem obitelji.”
Hrvatska kao novi dom?
Strani radnici koji dolaze iz udaljenih zemalja u Hrvatsku ne traže luksuz, već sigurnost, stabilnost i priliku za bolji život. Za mnoge je Hrvatska postala mjesto nade – ne samo za njih, nego i za njihove obitelji.
