Keramičar o iskustvu u bogataškoj kući: ‘To mi je promijenilo pogled na posao’

U svijetu prepunom vijesti o konfliktima, nepravdi i nepovjerenju, nije čudno što mnogi pomisle da su dobrota i suosjećanje nestali iz svakodnevice. No, upravo mali, iskreni činovi nepoznatih ljudi dokazuju suprotno – da još uvijek postoji tiha ljudskost koja se iskazuje kada se najmanje nadamo.

Na Reddit temi „Koji je mali čin koji vam je netko učinio, a koji vam je zauvijek promijenio pogled na ljude?“, korisnici su podijelili svoja iskustva. Od jednostavnih gesta na ulici, preko nesebične pomoći u najtežim trenucima, do ljudske topline koja stiže od onih od kojih to nikada ne bismo očekivali – svaka priča svjedoči da empatija nije izumrla.

Poštenje iz bogataške vile Jedan keramičar ispričao je kako je radio u velikoj vili i uredno bio plaćen. Dva tjedna kasnije, vlasnica ga nazvala i rekla da su zaboravili jednu prostoriju te da mu duguju još 300 eura. „To mi se dogodilo samo tada i nikad više“, rekao je – iznenađen poštenjem.

Klošar podijelio ćokančić Drugi korisnik opisao je kako je u trenucima emocionalnog sloma na zagrebačkom kolodvoru došao nepoznat čovjek, klošar, sjeo pored njega i dao mu pola svog pića. „Neki žive samo za sebe, ali neki – naizgled najmanji – žive i za druge. To neću zaboraviti.“

Gesta u Splitu koju pamti dijete iz rata Jedan korisnik se prisjetio dana kada je kao dijete bježao iz BiH. Majka je u Splitu ušla u restoran tražiti kruh, a osoblje je reklo: „Nahranite taj narod.“ Dali su im hranu i paštete za ponijeti. To mu je, kaže, bilo prvo pravo jelo nakon dana gladi – i to nikada neće zaboraviti.

Ljudi s najmanje – daju najviše Brojne priče govore o ljudima u najtežim okolnostima – od pomoći u borbi s bolešću, emocionalne podrške, do jednostavnih stvari poput čokolade od svećenika ili plaćenog parkinga od neznanca u Beogradu. Ljudi su pomagali drugima – bez obveze, bez interesa, samo zato što su mogli.

Ovi mali činovi – poput posudbe kovanice za kolica, nošenja vrećica, dijeljenja karata za tramvaj, pa i peglanja rublja strancu u hotelu – nisu ništa spektakularno. Ali u ključnom trenutku znače sve.

Izdvojeno iz komentara:

  • – „Vidio sam samo ramena, ali znao sam da me netko čuje.“
  • – „Dali su mi krevet i nisu tražili ni hvala.“
  • – „Pomogla mi je nositi knjige, a danas nosi vrećice iz dućana – život ponekad složi stvari kako treba.