Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i kardinal, ostaje jedna od najkontroverznijih figura u povijesti Katoličke crkve u Hrvatskoj. Iako je papa Ivan Pavao II. 1998. proglasio Stepinca blaženim, proces kanonizacije do danas nije zaključen, što je izazvalo brojna tumačenja i političko-vjerske prijepore.
Papa Franjo je 2016. godine osnovao mešovitu katoličko-pravoslavnu komisiju s ciljem rasvjetljavanja povijesne uloge Stepinca, posebice u kontekstu Drugog svjetskog rata i poraća. Komisiju je vodio otac Bernard Ardura, a sastajala se u Vatikanu, u Domu svete Marte. Nakon višemjesečnog rada, u zajedničkom priopćenju navedeno je kako su tumačenja o Stepincu i dalje duboko podijeljena, posebice između katoličkih Hrvata i pravoslavnih Srba.
Na povratku iz Bugarske i Sjeverne Makedonije 2019., papa Franjo je izjavio kako je Stepinac bio “krepostan čovjek”, no kako postoje povijesne točke koje treba dodatno proučiti. Naglasio je da ga zanima istina, ne politički pritisci:
“Ne želim pogriješiti. Zanima me samo istina. Zajedno s patrijarhom Irinejem osnovao sam povijesnu komisiju jer vjerujem da kanonizacija treba biti utemeljena na čistim činjenicama. Stepinac je blaženik i ljudi mu se mogu moliti, ali za svetost je potrebna potpuna jasnoća.”
Srpska pravoslavna crkva i dalje se protivi kanonizaciji, tvrdeći da se Stepinac nikada nije jasno distancirao od zločina NDH i da je Crkva u to vrijeme bila sastavni dio tadašnjeg režima.
Tko je bio Alojzije Stepinac?
Rođen 1898. u Brezariću, Stepinac je zaređen za svećenika 1930., a 1937. imenovan nadbiskupom koadjutorom. S dolaskom Nezavisne Države Hrvatske 1941., pozdravio je osnutak nove države, ali se ubrzo suočio s realnošću zločina ustaškog režima. Privatno je prosvjedovao protiv zlodjela, a 1942. i 1943. počeo javno izražavati neslaganje s politikom režima.
Međutim, brojni povjesničari, poput Joze Tomasevicha, smatraju da je Stepinac u početku surađivao s vlastima, posebice u vezi s prisilnim konverzijama pravoslavnih Srba. Iako je u Glini prosvjedovao protiv pokolja nad Srbima i pisao Paveliću, naglašavajući da se takvi čini ne mogu opravdati ni po katoličkom nauku, javno djelovanje došlo je kasno.
Neki od njegovih stavova, osobito o ženama, izazivaju kritike i danas. Stepinac je zagovarao tradicionalnu ulogu žene, govoreći o stidljivosti, pobožnosti i ulozi domaćice, dok je emancipaciju povezivao s dekadencijom i komunističkom propagandom.
Suđenje i zatvor
Nakon rata, jugoslavenske vlasti su Stepinca uhitile i osudile 1946. na 16 godina zatvora, optužujući ga za suradnju s NDH. Suđenje je bilo politički motivirano, ali uz optužnicu su postojali i dokumenti koji su sugerirali Stepinčevu nejasnu poziciju prema ustaškim zločinima. Nakon pet godina u zatvoru, prebačen je u kućni pritvor u Krašiću, gdje je i umro 1960.
Papa Pio XII. imenovao ga je kardinalom 1952., što je dodatno pogoršalo odnose između Vatikana i jugoslavenskih vlasti.
