Kupnja stana u Zagrebu postaje luksuz koji sve manje ljudi može priuštiti, upozoravaju sugovornici u HTV-ovoj emisiji Labirint. Posebno su pogođeni mladi ljudi, koji zbog neodrživih cijena čestokrako odustaju od samostalnog života i vraćaju se roditeljima ili rodbini.
“Cijene stanova su visoke jer već desetljećima nitko ne upravlja tržištem. Sve je prepušteno investitorima. Jedini model koji postoji je: netko gradi, a mi kupujemo uz kredit na 30 godina”, kaže arhitekt Janko Kralj. Prema njegovim riječima, društvo nema strategiju za razvoj dostupnog stanovanja.
Sara, jedna od sugovornica, morala je napustiti stan i vratiti se baki jer nije više mogla podnijeti nagli rast troškova najma. “Imati stan i slobodu zamijenila sam za sigurnost, ali izgubila sam mir. Ne znam tko danas može dignuti kredit i stvarno kupiti stan”, govori.
Jelena već pet godina traži stan u Zagrebu. “Stanovi i kuće u okolici grada koštaju 100-200 tisuća eura, ali treba u njih dodatno ulagati. To si ne možemo priuštiti.” Primjerice, u Kustošiji prosječan stan od 50 kvadrata doseže 200 tisuća eura, dok prosječan kredit iznosi najviše 150 tisuća eura.
Građani koji nemaju nekretninu u naslijeđe ili u gotovini veće iznose, sve teže dolaze do svog doma. “Ne znam tko ima 300 tisuća eura za kuću”, pita se Jelena.
Kralj situaciju uspoređuje s lijekovima: “Da je inzulin prepušten tržištu, koštao bi kao u SAD-u. Ista stvar se događa sa stanovima.”
Na tržištu dominiraju loše projektirane zgrade, kaže Žana, koja sa zaručnikom traži stan u Novom Zagrebu. “Za jedan stan su tražili 70% uplatu unaprijed, a zgrada još nije bila dovršena. Stanovi su se prodali i prije useljenja. Ne tražimo luksuz, samo normalan dom, ali pitanje je tko si to danas može priuštiti,” kaže.
Arhitekt upozorava da nitko ne provjerava odakle dolazi novac za kupnju stanova u gotovini, a realna vrijednost kvadrata često je precijenjena. “U Novom Zagrebu kvadrat ne bi smio ići preko 2500 eura, a danas se prodaje po 4000, s trendom rasta. Kada uračunate i kamate, cijena kvadrata može doseći i 6000 eura.”
Kralj upozorava i na nedostatak kvalitetne stanogradnje: “Svi se pozivaju na ponudu i potražnju, ali to ne objašnjava zašto nema jeftinih stanova. Nema poduzetnika koji se želi baviti pristupačnom stanogradnjom.“
Dodaje da mnoge nove zgrade nemaju osnovne standarde: “Graditelji štede na svemu. Dovoljno je pogledati prozore ili orijentaciju stana. Sve se svodi na profit, a projektanti su svedeni na minimum.”
Državni programi poput APN-a dodatno pogoršavaju stanje, upozorava Kralj. “Tim novcem kupuju se stanovi loše kvalitete. To su javna sredstva i svi ih plaćamo. Zamislite da Ministarstvo obrane kupi 200 tisuća pištolja koji se ne mogu koristiti. To je ekvivalent onome što se događa s APN-om.”
Strah i neizvjesnost među mladima su svakodnevni. “Osjećam se tužno i preplašeno. Ne znam hoću li ikada moći pronaći svoj dom,” priznaje Sara. Jelena pak zaključuje: “Kad čujem riječi ‘priuštivo stanovanje’, naježim se. To danas ne postoji.”
