Kada je Stjepan Kožić prvi put izabran za župana, Hrvatska je tek otkrivala čari Interneta, mobiteli su zvonili na preklop, a društvene mreže bile su znanstvena fantastika. Facebook? Nije postojao, VHS kazete još su se prevrtale olovkom, a najmoderniji „gadget“ bio je pager. Danas, gotovo četvrt stoljeća kasnije, isti čovjek i dalje upravlja Zagrebačkom županijom. No, dok svijet juri prema umjetnoj inteligenciji, županija se pod njegovim vodstvom ponekad ponaša kao da je vrijeme stalo negdje između fax-aparata i disketa.
Zastoj županije u eri konkurencije
Zagrebačka županija nije samo birokratski aparat, već ključni politički igrač u središnjoj Hrvatskoj – proračun u milijunima eura, potencijal za razvoj, ali i velika odgovornost prema biračima. Dok druge županije ulažu u pametne projekte, stvaraju inovativno okruženje i bore se za europske fondove, ovdje se još uvijek lome koplja oko osnovne transparentnosti i digitalizacije. Opozicija godinama najavljuje da je vrijeme za „novu energiju“ i „tehnološki skok“, ali kod nas je „skok“ još uvijek papirnati. Izborna godina otvara priliku da se građani zapitaju – tko vodi našu županiju i zašto ona nije lider, već vječiti pratioc na ljestvicama razvoja?
Digitalizacija i zaostajanje za drugima
Prema izvješću GONG-a, Zagrebačka županija uporno ostaje u sjeni najdigitaliziranijih županija u Hrvatskoj. Umjesto preglednih online baza i proračunskih alata, naši građani i dalje su osuđeni na PDF-ove i šaltere. Dok Istra ili Primorsko-goranska županija razvijaju e-usluge koje štede vrijeme i živce, stanovnici Zagrebačke županije, čini se, mogu još neko vrijeme odahnuti – papir i pečat neće izumrijeti tako skoro.
Tehnološki napredak ovdje se još uvijek promatra s određenom sumnjom. Proračunske stavke javnosti su dostupne u sažetim dokumentima koje je lakše izgubiti nego pronaći, a sudjelovanje građana u odlučivanju o novcu uglavnom ostaje – fikcija. Institut za javne financije već je nekoliko puta upozorio da participativni proračuni kod nas postoje samo na papiru, ako i toliko. Ako vam ovo zvuči kao priča iz nekih prošlih vremena, niste sami – i mnogi drugi građani osjećaju da županijska uprava uporno izbjegava digitalno doba.
S političkog aspekta, zanemarivanje digitalizacije šalje jasnu poruku – inovacije i suvremene potrebe nisu prioritet, što dodatno udaljava mlade i poduzetne građane. U doba kada konkurencija među županijama znači i borbu za investicije, radna mjesta i povlačenje europskih sredstava, svaka zaostalost se plaća – i to doslovno.
Zapošljavanje i percepcija zatvorenosti sustava
I kad je riječ o zapošljavanju, atmosfera je – da se zadržimo u istom desetljeću – poput popularnog kluba u koji se ulazi samo na „pozivnicu“. Lokalni mediji redovito prenose primjedbe o „zatvorenom klubu“ i netransparentnim natječajima, dok oporbeni vijećnici iz sjednice u sjednicu upozoravaju da se nova radna mjesta nerijetko otvaraju poznanicima, a ne najboljim kandidatima. Naravno, službene povrede zakona nisu dokazane, ali ni percepcija sustava u kojem „tko zna župana, zna i put do posla“ ne doprinosi povjerenju građana.
Takva kadrovska politika nije tek birokratska boljka, već i politička slabost. U vrijeme kada javni sektor mora pokazati transparentnost i otvorenost prema kvaliteti, sustav koji je „sam sebi svrha“ zapravo šalje signal – promjene nisu dobrodošle. Posljedica? Odljev talenata, pad povjerenja, osjećaj da županija tapka na mjestu dok drugi idu naprijed.
Posebno je simptomatično da, i kad novi ljudi uđu u sustav, malo tko uspije iznjedriti nešto stvarno inovativno. U okruženju koje više cijeni „provjerenost“ od stručnosti, teško je očekivati svježe ideje. I tako, dok susjedne županije razvijaju digitalne platforme i otvaraju se javnosti, kod nas se i dalje polako lista po registratorima.
Je li vrijeme za reset?
Ovih dana svi pričaju o digitalnoj transformaciji. Djeca programiraju još u osnovnoj školi, a javne usluge dostupne su online – barem onima koji ne žive u administrativnom vremenskom džepu Zagrebačke županije. Biste li, kao odgovoran poslodavac, zaposlili nekoga tko na razgovoru za posao ponosno ističe da ne koristi računalo i da „bolje razmišlja kad papir šušti“? Vjerojatno ne.
Vrijeme je za stvarni, digitalni iskorak. Jer županija može i mora bolje. Nova rješenja postoje – potrebno je samo odvažiti se i izabrati ih.
