Jurnjava hrvatskim cestama, posebice državnim i županijskim, sve češće nalikuje na vožnju autocestom, a ne na svakodnevno prometovanje. Takvo ponašanje vozača izaziva zabrinutost jer brzina ostaje jedan od glavnih uzroka prometnih nesreća. Upravo zato policija redovito provodi nadzore brzine, koristeći se tehnologijom koju mnogi vozači pokušavaju “nadmudriti” – stacionarnim kamerama za nadzor brzine.
No, koliko su te kamere zapravo učinkovite, rade li stalno, i mogu li snimiti više od same brzine? Odgovore na ova pitanja dao je Ivan Bartovčak, policijski službenik za poslove prometne policije PU koprivničko-križevačke, za portal Drava.info.
Kamere snimaju 24 sata dnevno – bez obzira na uvjete
Prema riječima Bartovčaka, stacionarne kamere su aktivne 24/7 – snimaju sve vozače koji prekorače dopuštenu brzinu, bez obzira na vremenske uvjete ili doba dana. “Kamere rade neprekidno i ne ometaju vozače u vožnji – ne emitiraju svjetlosni signal niti daju naznake da snimaju,” objasnio je. Drugim riječima, vozači često i ne znaju da su snimljeni.
Jesu li neke kamere samo “prazna kućišta”?
Jedno od najčešćih pitanja vozača jest: “Jesu li sve kamere prave ili su neka kućišta prazna?” Bartovčak kaže kako se kamere rotiraju prema sigurnosnim procjenama, što znači da je moguće da ista kamera privremeno “putuje” između više kućišta, ali je namjena svih kućišta stvarna i sustav funkcionira upravo zbog te rotacije. “Ne znaš kad će kamera biti aktivna – i to stvara prevenciju,” dodaje.
Koji je domet kamera i jesu li sve iste?
Na području sjeverne Hrvatske koriste se Gatso RT4 kamere, koje imaju domet do 100 metara i mogu precizno zabilježiti brzinu vozila na toj udaljenosti. Kamere su vrlo precizne i modernizirane, s mogućnostima prilagođavanja mjerenja ovisno o lokaciji i prometnim uvjetima.
Koliko je kamera postavljeno na području PU koprivničko-križevačke?
Trenutno je na području ove policijske uprave postavljeno 26 kućišta za nadzor brzine, a u planu je postavljanje dodatnih kamera na temelju procjene stanja sigurnosti. “Sve ovisi o analizi prometnih tokova i razini ugroženosti,” objašnjava Bartovčak.
Postoji li tolerancija u mjerenju brzine?
Kao i kod ručnih mjerača, postoji propisana tolerancija kod stacionarnih kamera:
- za brzine do 100 km/h: odbija se 10 km/h
- za brzine veće od 100 km/h: uzima se 10% tolerancije
To znači da kamera neće registrirati svaki manji prijestup, ali sve iznad dozvoljenog i toleriranog limita – bilježi se.
Snimaju li kamere samo vozila iz jednog smjera?
Jedna od čestih zabluda među vozačima je da kamere snimaju samo u jednom smjeru. Bartovčak to demantira: “Sve naše kamere snimaju vozila u oba smjera, na obje prometne trake.” Dakle, bez obzira dolazite li prema kameri ili joj se približavate s leđa – nema sigurnog pravca.
Moderne kamere snimaju i druge prekršaje
Možda najzanimljiviji podatak koji otkriva Bartovčak odnosi se na funkcionalnosti novih kamera. One ne prate više samo brzinu:
- snimaju vozače koji koriste mobitel za vrijeme vožnje
- bilježe nevezanje sigurnosnog pojasa
- prepoznaju i druga rizična ponašanja u vozilu
Te kamere imaju mogućnost uvida u putničku kabinu, što omogućuje policiji da kazni i one koji ne pokazuju odgovorno ponašanje ni u “nevidljivim” trenucima.
Bartovčak za kraj upućuje jasnu poruku svim vozačima:
“Poštujte prometne propise – ne samo zbog kazni, nego zato što to spašava živote. Vaš i tuđi.”
U svijetu gdje kamera postaje “oči zakona”, sve više je jasno – skrivanje više nije opcija. Tehnologija ide naprijed, a s njom i nadzor. Vožnja bez pojasa, s mobitelom u ruci ili prebrza – više nije neopažena. Znakovi su tu, kamere također. Na vozačima je da odaberu odgovorno ponašanje.
