U isto ovo vrijeme u rujnu 1992. godine ubijen je Stojan Vujnović Srbin, jedan od zapovjednika HOS-a i sudionik brojnih bitaka u Domovinskom ratu. Počinitelji atentata do danas nisu otkriveni, a okolnosti ubojstva i dalje su predmet različitih teorija i nagađanja.
Put od dragovoljca do zapovjednika
Vujnović je rođen u Andrijaševcima kraj Vinkovaca, bio je oženjen i otac jedne kćeri. Na početku rata priključio se vinkovačkom HOS-u i sudjelovao u borbama na širem području Vinkovaca – u Komletincima, Maloj Bosni i Nijemcima. Zbog imena i prezimena, suborci su mu nadjenuli nadimak Srbin, a kasnije je po njemu nazvana i cijela bojna.
Istaknuo se u studenom 1991., kada je sudjelovao u protunapadu kojim je spriječen pad Komletinaca. Nakon Sarajevskog primirja postavljen je za zapovjednika II. bojne HOS-a „Ante Paradžik“ u Bosanskoj Posavini, gdje je dobio i čin pukovnika. Bojna je bila neslužbeno u sastavu 104. HVO brigade, no djelovala je samostalno i okupljala vrlo šaroliko ljudstvo – od hrvatskih dragovoljaca do stranih boraca, uključujući i skupinu poznatu kao „Allahu Ekber“ vod. Iako se nazivala bojnjom, prema brojnim svjedočanstvima bila je manja od standardne satnije.
Kobni dan u Grebnicama
Dana 11. rujna 1992. godine, vraćajući se kući, Vujnović je kod mjesta Grebnice upao u zasjedu. Na njegov kombi dvojica napadača u maskirnim uniformama ispalila su nekoliko tromblonskih mina, a prema nekim verzijama pucano je i iz više smjerova. Poginuo je na mjestu, dok je njegova suputnica Lenka Perić teško ranjena. Uspjela je, međutim, doći do položaja HOS-a i obavijestiti suborce o napadu.
Nakon što je prevezena u bolnicu u Đakovu, pojavile su se glasine da je kasnije nestala, što dodatno povećava nejasnoće oko cijelog događaja. HOS-ovci su brzo došli do pogođenog vozila, no ubojice su već bile nestale.
Teorije o ubojstvu
Oko Vujnovićeve smrti nastale su brojne teorije. Dio HOS-ovaca sumnjao je u HVO, dok su drugi tvrdili da se radilo o srpskim diverzantima. Spominjala se i mogućnost da je likvidiran jer je trebao preuzeti zapovjedništvo nad 104. HVO brigadom, što bi moglo izazvati političke napetosti na terenu. Do danas nijedna od tih pretpostavki nije potvrđena, a počinitelji su ostali nepoznati.
Naslijeđe i sjećanje
Nakon njegove smrti, II. bojna preimenovana je u „Stojan Vujnović Srbin“ i dobila oznaku s njegovim likom, što pokazuje koliki je ugled uživao među suborcima. Ipak, postrojba je već u veljači 1993. ukinuta, a njezini su pripadnici uključeni u 104. brigadu HVO-a.
Unatoč kontroverzama oko ubojstva, u veteranskim udrugama i danas se spominje kao heroj i vitez Domovinskog rata, čovjek koji je svoj život dao za Hrvatsku i koji je, unatoč nadimku i podrijetlu, postao simbol zajedništva i otpora.
