U zemlji gdje se diploma i stručnost godinama predstavljaju kao garancija stabilnog života, stvarnost na tržištu rada pokazuje se potpuno drugačijom. Priče visokoobrazovanih ljudi, koji nakon godina ulaganja u znanje i praksu ostaju bez prilike za stalni posao, postaju sve učestalije. Umjesto da im se omogući razvoj u struci, mnogi od njih suočavaju se s prijedlozima za potpuno drugačije poslove – često izvan Hrvatske.
Jedan učitelj opisao je svoje iskustvo na Redditu, izazvavši lavinu reakcija:
„Učitelj po zanimanju, položen stručni ispit, nekoliko godina odradio na zamjenama. Savjetnica na birou direktno mi kaže da nemam vezu da to nastavim raditi i predlaže mi posao u skladištu u Austriji. Što vi mislite o ovome? Da se razumijemo, nijedan posao mi nije ispod časti raditi ako je pristojno plaćeno i ako je to nužda. Je li normalno u Hrvatskoj da nekome s VSS i s ogromnim radnim iskustvom u struci savjetnica na birou predlaže skladište u Austriji? Radio sam u struci nekih 5 godina, nikad me nisu primili za stalno. Prime balavicu s manje radnog staža od mene.“
U raspravu su se uključili i drugi nezadovoljni građani. Jedan Hrvat opisao je svoje iskustvo:
„Mene je htjela poslati u Portugal da berem neke jabuke. Rekao sam joj neka njen sin ide tamo raditi, samo sam ustao i otišao.”
Slične priče ponavljaju se: “Prijateljici su davno ponudili (pazi ovo) da ide brati jagode u Italiju. U Italiju. Ženi s troje male djece. Ima višu stručnu spremu.”
Mnogi ističu da su savjetnici na burzi rada nerijetko demotivirani i da sami priznaju kako bi, da mogu, otišli u inozemstvo. Jedan korisnik podijelio je riječi svoje savjetnice:
„Da sam mlađa, i ja bih otišla.“
Takva svjedočanstva otkrivaju poraznu sliku hrvatskog tržišta rada. Ljudi koji godinama rade na zamjenama ili s ugovorima na određeno osjećaju da ih sustav jednostavno gura van granica države. Oni koji ostaju, često pristaju na poslove ispod razine kvalifikacija ili godinama čekaju na stalno zaposlenje koje nikad ne dođe.
U raspravi se oglasila i Hrvatica koja se preselila u Njemačku:
„Evo i ja sam učiteljica. Magistrirala sam, uzela diplomu i za mjesec dana bila u Njemačkoj. Nisam ni pokušavala polagati stručni jer mi se nije dalo bakćati sa zamjenama. U Njemačkoj su me priznali kao Kindheitspädagogin (mogu raditi gdje hoću s djecom od 0 do 10 godina). Odradila sam priznavanje diplome i praksu od 12 mjeseci na pola radnog vremena. Mogu sutra na ulici naći posao gdje god hoću. Jednostavno mi se nije dalo zezati u Hrvatskoj.”
I dok jedni upozoravaju da je problem u korupciji i nepotizmu, drugi naglašavaju i demografske trendove. Broj učenika u Hrvatskoj pada, škole se zatvaraju, a potrebe za učiteljima postaju sve manje. Upravo zato mnogi stručnjaci tvrde da je traženje posla preko HZZ-a postalo besmisleno, jer savjeti koje dobivaju nezaposleni sve češće graniče s apsurdom.
