“Ne želim ni plač da čujem”: Potresna priča gosta Stankovića ledi krv u žilama

HRT-ova emisija “Nedjeljom u 2” donosi potresnu životnu ispovijest Alena Muhića, zdravstvenog radnika iz Goražda čija sudbina već desetljećima izaziva duboke emocije i rasprave. Njegova priča počinje 1993. godine, usred rata u Bosni i Hercegovini, kada je rođen kao dijete majke žrtve silovanja.

Njegov dolazak na svijet nije bio dočekan s veseljem – majka ga je odbacila odmah nakon poroda. U bolnici ga je zapamtila primalja Fatima Čamo, koja je opisala šokantni trenutak kada joj je majka rekla:
Ne želim čak ni plač da čujem.

Čamo je svjedočila boli žene koja je pretrpjela strašnu traumu, ali i vlastitoj nemoći pred sudbinom tek rođene bebe:
Emotivno je bilo gledati nevino, malo dijete koje netko ne želi.


Dijete “ničije” osam mjeseci

U ratnim uvjetima Alen je osam mjeseci ostao u bolnici bez obitelji, sve dok se nije pojavio njegov “anđeo čuvar” – bolnički domar Muharem Muhić. On i njegova obitelj odlučili su usvojiti dječaka i pružiti mu dom, iako su i sami živjeli u ratnoj svakodnevici.

Često sam ga nosio u stan, supruga i kćeri su se vezale za njega. Kada sam čuo da će ga netko posvojiti, rekao sam svojoj obitelji da ga više nećemo viđati. Moje kćeri su plakale i molile: ‘Mi ga ne damo’. – prisjetio se Muharem. Upravo je tada odlučio da će ga zauvijek zadržati.


Istina otkrivena na školskom igralištu

Alen je odrastao u ljubavi, ne znajući istinu o svom podrijetlu. Sve se promijenilo 2003. godine, kada su ga vršnjaci na školskom igralištu uvrijedili riječima “četničko kopile” i rekli mu da je “nađen kod kontejnera”.

Taj trenutak otkrio mu je da ljudi koje je smatrao roditeljima nisu njegovi biološki roditelji. – Došao sam kući i plakao, pitao majku: ‘Mama, što si lagala da si me rodila?’ – prisjetio se Muhić.

Tada sam počeo sazrijevati. Muharem i Advija su nosili najveće breme, dokazivali ljudima da neću biti poput biološkog oca. Odgojili su dijete koje danas stoji za ljudska prava. – poručio je Alen.


Od stigme do inspiracije

Iako je u djetinjstvu proživljavao stigmu i nosio težak teret tuđe mržnje, Muhićeva priča izrasla je u simbol otpornosti i borbe za dostojanstvo. Postao je inspiracija za dva filma i knjigu, a na društvenim mrežama tisuće ljudi dijele riječi podrške.

Alen rođen da svjedoči, da voli i bude voljen, da bude svima nama ogledalo kada mislimo da se samo nama događa teško. Ne, postoje i veći i snažniji koji nose breme života. – stoji u jednom od komentara koji se širi internetom.