Gotovo svaka majka zna kako zvuči dan ispunjen neprekidnim dozivanjem: “Mama, mama, mama!”. No, što kada se odjednom taj poziv promijeni u ime?
Mnoge roditelje to zna zbuniti, a nerijetko i zabrinuti. Je li to znak da se dijete emocionalno udaljava ili tek nova faza u njegovom razvoju?
Prema riječima psihologinje Conchite Sisi Martin, osnivačice klinike Salud en Mente, najčešće nema razloga za brigu. Ova pojava, kaže, dio je prirodnog procesa razvoja identiteta kod djece, a ne znak da su se osjećaji promijenili.
“To je prirodan dio razvoja i učenja. Dijete počinje razumijevati da mama nije samo ‘mama’, već i osoba sa svojim imenom, osobnošću i životom izvan roditeljske uloge”, pojašnjava dr. Sisi.
Upravo taj trenutak u kojem dijete prvi put izgovori majčino ime označava važno spoznajni korak – dijete shvaća da roditelj ima identitet koji postoji i izvan njegove uloge u obitelji.
Djeca uče oponašanjem
Psihologinja ističe da djeca uče promatranjem i oponašanjem odraslih. Ako često čuju da drugi – poput tate, bake ili odgajateljice – majku zovu njezinim imenom, vrlo je vjerojatno da će i sami pokušati učiniti isto.
To je, objašnjava, način na koji dijete istražuje granice svog ponašanja i testira komunikaciju s roditeljima.
Ovisno o dobi, takvo ponašanje može značiti i prve znakove samostalnosti. Dijete počinje shvaćati da se razlikuje od roditelja, da može donositi male odluke, pa čak i isprobavati “odrasle” obrasce ponašanja.
“Ne znači da se emocionalno udaljava, nego da jednostavno počinje razvijati osjećaj vlastitog identiteta”, ističe psihologinja.
Kada treba obratiti pažnju
Iako se roditeljima može činiti neobično, većina djece kroz ovu fazu prolazi potpuno bezazleno.
“Emocionalna povezanost ne nestaje samo zato što dijete isprobava nove riječi. Ljubav, sigurnost i bliskost i dalje su prisutni”, objašnjava dr. Sisi.
Međutim, postoje situacije u kojima treba biti pažljiv.
Ako dijete uporno odbija reći “mama”, ako pokazuje poteškoće u izražavanju emocija ili se čini emocionalno zatvorenim, tada je dobro potražiti savjet stručnjaka.
Takvo ponašanje može upućivati na teže prilagodbe u razvoju emocionalne veze ili na probleme u komunikaciji unutar obitelji.
Istraživanje, a ne udaljavanje
Prema riječima psihologinje, važno je razumjeti da su djeca stalno u procesu istraživanja svijeta oko sebe, a jezik je jedno od njihovih najvažnijih oruđa u tom procesu.
Kada dijete kaže ime umjesto “mama”, ono u tom trenutku možda testira granice – promatra kako roditelj reagira, pokušava razumjeti razliku između uloge i osobe.
To je, zapravo, oblik učenja.
“Dijete vas ne prestaje voljeti ako vas ponekad zove imenom. Ono samo pokušava razumjeti tko ste vi, ali i tko je ono samo”, objašnjava dr. Sisi.
Roditeljima se savjetuje da u takvim situacijama ne reagiraju strogo ili zabrinuto. Umjesto toga, korisno je razgovarati s djetetom i pitati ga zašto to čini.
Često će odgovor biti jednostavan, iskren i bezazlen – primjerice, “Tata te tako zove” ili “Htio sam probati”.
Takvi trenuci mogu roditeljima pružiti i vrijedan uvid u način na koji ih dijete doživljava.
Stručnjaci zaključuju da je promjena u oslovljavanju roditelja prirodan razvojni korak, koji pokazuje da dijete uči razumjeti odnose, identitet i jezik.
Ako nema drugih znakova poteškoća, roditelji mogu biti mirni – njihov odnos s djetetom ostaje jednako jak, samo ulazi u novu, zreliju fazu.
