Njemačka se odlučno okreće ekološkoj tranziciji – novi propisi o emisijama štetnih plinova mogli bi uskoro izbaciti milijune automobila s europskih prometnica. No, dok Njemačka zatvara vrata starim dizelašima, Hrvatska ih – nehotice – širom otvara.
Prema procjenama europskih analitičara, zabrane koje se odnose na vozila s Euro 5 motorima i starije modele mogle bi dovesti do masovnog izbacivanja automobila starih desetak i više godina. Ti automobili, tehnički još uvijek u voznom stanju, najčešće završavaju na tržištima istočne i jugoistočne Europe, gdje su ekološke i tehničke kontrole blaže – a kupovna moć građana znatno manja.
Rabljenima prema jugu
U praksi, to znači da će veliki broj vozila koja su prema zapadnoeuropskim standardima „zastarjela“, naći svoje novo tržište upravo u zemljama poput Hrvatske, Mađarske, Rumunjske i Bugarske.
Cijene su im privlačne, registracija jednostavna, a zakoni nedovoljno strogi da spriječe uvoz takvih automobila.
U Hrvatskoj je već sada svaki drugi automobil stariji od 10 godina, dok prosječna starost voznog parka prelazi 13 godina – među najvišima u Europskoj uniji.
Uvoz rabljenih vozila pritom ne pokazuje znakove pada, unatoč upozorenjima o sigurnosnim i ekološkim posljedicama.
Kupujemo što si možemo priuštiti
Prosječni hrvatski kupac traži pouzdano, ali povoljno vozilo. Novi automobili su, za većinu građana, i dalje nedostižan luksuz.
Cijene novih modela rastu, dok kamate i troškovi financiranja opterećuju i najštedljivije kupce.
Zbog toga, tržište rabljenih vozila ostaje dominantno – a svaka „nova pošiljka“ iz Njemačke brzo pronađe kupce.
Hrvatski trgovci automobilima već sada bilježe povećani interes za uvoz starijih dizelskih modela, posebice onih proizvedenih između 2009. i 2015. godine.
Mnogi od njih u Njemačkoj više ne zadovoljavaju ekološke norme, ali kod nas i dalje bez problema prolaze tehničke preglede.
Sigurnost pod upitnikom
Stručnjaci upozoravaju da je problem u tome što ti automobili nisu samo ekološki zastarjeli – već i sigurnosno zaostaju.
Mnogi nemaju osnovne sustave aktivne sigurnosti poput automatskog kočenja, nadzora trake ili kontrole mrtvog kuta, koji su danas standard i u jeftinijim novim modelima.
Dodatni rizik je u neujednačenim tehničkim pregledima.
U zemljama s manjim nadzorom, automobili s ozbiljnim mehaničkim manama lako mogu proći tehnički pregled, čime postaju potencijalna prijetnja u prometu.
Zastarjeli park, nove brige
Ako se trend nastavi, Hrvatska bi mogla ponovno pogoršati prosjek starosti svog voznog parka – što izravno utječe i na sigurnost, i na emisije štetnih plinova.
Dok se ostatak Europe okreće električnim i hibridnim pogonima, Hrvatska se, paradoksalno, suočava s novim valom dizelaša koji su drugdje već odbačeni.
Stručnjaci upozoravaju da bi rješenje moglo biti uvođenje jasnih ograničenja – primjerice, obvezne sigurnosne opreme ili minimalnih ekoloških normi koje bi svako rabljeno vozilo moralo zadovoljiti prije registracije.
Europski apsurd i globalni pritisak
Dodatni problem leži u politici subvencija.
Europska unija financira prelazak na električna vozila, ali istodobno dopušta uvoz jeftinih električnih automobila iz Kine, koji su već subvencionirani od strane kineske vlade.
Takav dvostruki sustav stvara pritisak na domaće proizvođače, ali i otvara prostor da se rabljeni zapadnoeuropski automobili prelivaju prema siromašnijim članicama Unije.
U konačnici, Hrvatska je suočena s dvostrukim izazovom – zadržati dostupnost automobila građanima, ali istodobno spriječiti da postane europsko odlagalište starih vozila.
