Na dopunskim izborima održanim prošlog vikenda, Milorad Mihanović iz Murskog Središća postao je novi gradski vijećnik romske nacionalne manjine — i to zahvaljujući jedinom važećem glasu koji je sam sebi dao.
Na biračkom mjestu u Murskom Središću, od 270 registriranih birača, na izbore su izašla samo četiri glasača. Od njih četiri, čak tri listića bila su nevažeća, a jedini koji je vrijedio — bio je onaj koji je ubacio sam Mihanović.
„Istina je da sam rekao svojim Romima da ne izlaze na izbore. To je bio moj protest. Na izborima za zamjenika župana bio sam, kako ja vjerujem, pokraden. Nitko nije reagirao – ni Državno ni Županijsko izborno povjerenstvo“, izjavio je Mihanović za portal eMeđimurje.
“Htio sam dokazati da i jedan glas vrijedi”
Mihanović objašnjava da je svoj postupak doživio kao simboličan čin otpora.
„Htio sam pokazati kako se s jednim glasom, protestnim – mojim, može ući u Gradsko vijeće. Čak sam i ženi rekao da ne ide glasati“, ispričao je, dodajući da nije riječ o inatu, već o poruci sustavu.
Prema njegovim riječima, mala izlaznost rezultat je nezadovoljstva unutar romske zajednice, ali i, kako tvrdi, “politike županijskih moćnika”.
„U Orehovici, Kotoribi i Domašincu ljudi su vidjeli da se ne mogu boriti protiv politike trenutnog zamjenika župana Elvisa Kralja. Odustali su u startu“, kaže Mihanović.
Jedini kandidat – ali s porukom
Na ovim dopunskim izborima bio je jedini kandidat u svojoj kategoriji, pa je i prije izlaska na biralište znao da će, tehnički gledano, biti izabran. No, tvrdi da je izlazak ipak bio „stvar principa“.
„Ja sam emotivan čovjek. Idem srcem. Htio sam napraviti inat onima koji su mi ukrali glasove. A i bolje da Romi nisu izlazili u nedjelju – padala je kiša“, izjavio je uz osmijeh.
Iako zvuči kao anegdota, slučaj Mihanovića otvorio je pitanje smisla dopunskih izbora, kao i motivacije birača pripadnika manjina. Stručnjaci napominju da su dopunski izbori ključni za ravnopravnu zastupljenost nacionalnih manjina, no da im je često problem niska izlaznost.
Simbolika jednog glasa
Politički analitičari ističu kako je ovaj slučaj primjer koliko sustav može biti paradoksalan: dok na nacionalnim izborima milijuni glasova često ne mijenjaju ishod, u manjinskim zajednicama jedan glas može odlučiti sve.
U ovom slučaju, doslovno – jer je upravo jedan čovjek sebi osigurao mandat.
Izbori su inače održani u ukupno 63 lokalne jedinice diljem Hrvatske, gdje su se birali vijećnici iz redova osam nacionalnih manjina – srpske, romske, talijanske, mađarske, slovačke, rusinske, ukrajinske i bošnjačke – te Hrvati u šest općina gdje su manjina.
Od ukupno 75 vijećnika, čak 68 su izabrani pripadnici nacionalnih manjina, dok su sedam mjesta popunili Hrvati u općinama poput Dvora, Končanice, Jagodnjaka, Borova, Trpinje i Kistanja.
Mihanovićev “glas otpora” postao simbol
Mihanovićev slučaj ubrzo je postao viralan na društvenim mrežama. Korisnici se ne mogu odlučiti je li njegov čin hrabar, simboličan ili jednostavno apsurdan.
No jedno je sigurno — u Hrvatskoj se rijetko kad tako jasno vidi koliko jedan jedini listić može promijeniti ishod.
