HRT je u srijedu emitirao drugu epizodu serijala “Dnevnik nomada”. Gledatelji su očekivali autentičan putopis i sirovi uvid u Egipat, uključujući “sumnjivi smještaj u Gizi za 3 eura po noći”, no emisija je – sudeći prema komentarima – otvorila veliku raspravu o stilu, montaži i standardima javne televizije.
Na Redditu se brzo razvila nit u kojoj je autor potaknuo diskusiju: “Kakav je vaš dojam o ovom ‘našem’ putopisu kojeg imamo prilike gledati na Hrt1? Što vam se sviđa ili možda ne sviđa? Upravo odgledao drugu epizodu”, a zatim iznio niz zamjerki na naraciju, ritam i informativne umetke o lokacijama.
Najcitiranije primjedbe: ‘recitiranje’, ‘slab engleski’, ‘prazna montaža’
U raspravi se ponavljaju tri ključne zamjerke:
- Naracija koju dio gledatelja opisuje kao “doslovno dosadno recitiranje”.
- Mankav informativni sloj: “…u montaži trebali napisati nešto o Kairu, Luxoru itd.” – broj stanovnika, kratke crtice i kontekst putovanja.
- Usporedbe sa svjetskim formatima poput Michaela Palina i Anthonyja Bourdaina, ali i hrvatskih uzora (Goran Milić, Martina Validžić).
Usporedbe su često oštre: “U rangu ‘Vjetar u kosi’ od Ace Stankovića”, a ocjene variraju, no jedan komentar ističe “Ocjena 6/10” uz sugestiju da bi drugačiji autori (npr. Pervan ili pokojni Mladen Horvat) dali više duha i humora.
Što smeta publici: stil voditelja i granica YouTubea i HTV-a
Dio komentara prelazi na osobni dojam voditelja serijala Kristijana Iličića. To uključuje prigovore na manire, interakciju s lokalnim ljudima i engleski jezik, ali i način snimanja i samoprezentacije:
- “Lik ima nula manira, hoda okolo ko krkan…”
- “Lik priča engleski ko da je jučer iz pećine izašao…”
- “To je razina za YouTube, ali ne i za nacionalnu televiziju.”
Istodobno, neki gledatelji podsjećaju da je prva epizoda u kratkom roku prikupila stotine pozitivnih ocjena, što pokazuje podijeljenu publiku i različita očekivanja od javnog servisa i influencerskog putopisnog formata.
‘Sumnjivi smještaj za 3 eura’: kadar koji je privukao najviše pažnje
Dio rasprave vrti se oko “sumnjivog smještaja u Gizi za 3 eura”. Gledatelji su tu scenu doživjeli dvojako: kao atrakciju koja “otvara oči” o niskobudžetnom putovanju, ali i kao jeftin trik koji odvlači pozornost od kulture i povijesti lokacija. Očekivanja putopisa – prema komentarima – nisu samo šok-cijene nego kontekst, “priča iza priče” i susreti s ljudima koji ostavljaju trajniji dojam.
‘Fali sadržaj’: prijedlozi gledatelja za unapređenje
Konstruktivni dijelovi rasprave usmjeravaju se na montažu i dramaturgiju:
- Grafike s osnovnim podacima o gradovima (stanovništvo, kratka povijest, orijentir cijena).
- Kratki “fact-boxovi” uz ključne lokacije (Luxor, Kairo, Giza).
- Manje “recitiranja”, više dijaloga s lokalcima, autentični zvuk ulice, spontanost.
- Dosljedna razina informacija primjerenih javnoj televiziji, uz edukativni sloj koji nadilazi brzi YouTube tempo.
Najžešći citati gledatelja (prenosi se 100%)
- “Po komentarima na FB ovo ispada nešto najnajbolje od putopisa, a meni osobno ništa posebno… čim ima naraciju to prerasta u doslovno dosadno recitiranje.”
- “U rangu ‘Vjetar u kosi’ od Ace Stankovića… Ocjena 6/10.”
- “Smor, ne pratim”
- “Lik ima nula manira… Sramota javne televizije… Mario Saletto se okreće u grobu”
- “To je razina za YouTube, ali ne i za nacionalnu televiziju”
Podijeljena publika, visoka očekivanja od javnog servisa
HRT je, po prirodi javnog medija, pod većim povećalom: dio publike traži svjetske standarde putopisa, više informacija i ličnosti pred kamerom koja ne samo putuje nego i objašnjava. Drugi dio uživa u lakšem formatu, dinamičnim kadrovima i “influencerskom” ritmu koji je prepoznat na društvenim mrežama.
U sjeni rasprave ostaje i činjenica da je premijerna epizoda dobila niz vrlo pozitivnih ocjena u prvih deset minuta, što govori kako “Dnevnik nomada” ima svoju publiku, ali i da drukčiji ukusi oko stilskog pristupa ostaju nepomireni.
