Tužna vijest potresla je hrvatsku sportsku javnost – nakon duge i teške bolesti u 50. godini života preminuo je Marin Mindoljević, poznati hrvatski igrač i trener koji je svoj trag ostavio u brojnim zagrebačkim klubovima.
Mindoljević je karijeru započeo u Ciboni, klubu koji je obilježio njegove prve korake pod obručima. Nakon toga odlazi na studij u Sjedinjene Američke Države, gdje je stekao nova iskustva i znanja koja je po povratku donio u hrvatsku košarku.
Po povratku iz SAD-a, nosio je dres klubova Zagreb, Dubrava i Kaptol, a svoj je radni vijek nastavio u trenerskim vodama, prenoseći znanje mlađim generacijama.
Trenerska ostavština i poštovanje kolega
Veliki dio karijere posvetio je radu u Cedeviti, gdje je trenirao brojne generacije igrača, među kojima i one koji su kasnije postali nositelji hrvatske košarke.
„Dugogodišnji trener koji je ostavio dubok trag u Cedeviti i hrvatskoj košarci. Vodio je generaciju rođenu 1994. koja se okitila naslovom kadetskog prvaka Hrvatske. Bio je pomoćni trener seniora uz Srećka Medvedeca i Zdravka Radulovića, a u karijeri je jednako predano radio i s mlađim uzrastima, uvijek prenoseći znanje i ljubav prema najdražoj igri“, objavila je Cedevita Junior.
Osim Cedevite, Mindoljević je dio trenerske karijere proveo i u Medveščaku, a u zagrebačkim sportskim krugovima slovio je kao stručnjak starog kova – tih, predan i potpuno posvećen sportu.
Val sućuti iz klubova diljem Hrvatske
Vijest o njegovoj smrti izazvala je niz reakcija i izraza sućuti iz klubova diljem Hrvatske.
Iz Cibone, kluba u kojem je započeo svoju igračku priču, oglasili su se emotivnim priopćenjem:
„S velikom tugom primili smo vijest da nas je nakon duge i teške bolesti u 50. godini života napustio naš bivši igrač Marin Mindoljević. Košarkaški klub Cibona izražava duboku sućut obitelji i prijateljima Marina Mindoljevića. Počivao u miru Božjem.“
Slično su reagirali i drugi klubovi, među kojima Zadar, Dubrava i Cedevita, koji su na društvenim mrežama odali počast treneru koji je, kako navode, „svojim radom i karakterom ostavio neizbrisiv trag“.
Sportaš kojeg su svi voljeli
Kolege i bivši igrači opisuju Mindoljevića kao čovjeka koji nikada nije tražio pažnju, ali je svojim radom stekao poštovanje svih.
Bio je poznat po strpljenju, pedagoškom pristupu i spremnosti da svakom mladom igraču pruži priliku da nauči, bez obzira na talent ili početnu razinu.
U razgovorima s bivšim suigračima često se spominjalo kako je Mindoljević „živio za dvoranu“, dolazio prvi, odlazio zadnji, a košarku doživljavao ne samo kao sport, nego i kao životni poziv.
Njegova mirna narav i posvećenost radu bile su razlog što su ga mnogi smatrali jednim od posljednjih pravih mentora hrvatske košarke – onih koji su radili iz ljubavi, a ne zbog slave.
Iz sportskih krugova poručuju da će Marin Mindoljević ostati zapamćen kao trener koji je znao spojiti disciplinu i ljudskost, a njegovo ime ostat će zapisano među onima koji su odgojili generacije hrvatskih košarkaša.
