Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponovno je odigrao ulogu vidovnjaka i državnog spasitelja, ovaj put iz Budimpešte, gdje je – kao i obično – govorio o teškim vremenima koja dolaze i zavjerama Europe protiv Srbije.
Gostujući kod svog prijatelja Viktora Orbana, Vučić je srpskoj javnosti poručio da je pred njima „razdoblje još težih vremena“, uz dozu samohvale: „Nisu mi vjerovali, ali bio sam u pravu.“
U njegovom svijetu, Europa stalno prijeti, Rusi su razumni, a Srbija stoički pati, i sve to dok Vučić osobno pokušava „spasiti narod“.
Stari govor, nova scenografija
Vučić je s mađarskim premijerom razgovarao o plinu, MOL-u, energetici i prijateljstvu, temama koje koristi kao pozadinu za svoj prepoznatljivi narativ – „mi mali, ali hrabri, okruženi neprijateljima“.
„Situacija se usložnjava, razgovarali smo o snabdijevanju plinom u budućnosti i djelovanju kompanije MOL“, rekao je Vučić, kao da to nije isto što je govorio prošlog mjeseca, prošle godine i – realno – svake godine otkako je na vlasti.
Kao i obično, problem je Europa. U njegovom narativu, Bruxelles donosi loše odluke, Srbija plaća ceh, a on jedini vidi sve unaprijed.
„Sve moramo izgraditi, a ne znamo odakle toliko plina ako nije ruski. Morat ćemo platiti 30–40 posto višu cijenu.“
Drugim riječima – opet su drugi krivi, dok je Vučić samo zabrinuti promatrač s dalekovidnim uvidom u budućnost.
Orban, jedini prijatelj koji još vjeruje
U ulozi domaćina, Viktor Orban odigrao je očekivanu ulogu publike koja klima glavom. Vučić ga je nazvao „velikim prijateljem“ i pohvalio „lojalnost Mađarske“, jer Mađarska, prema Vučiću, „želi mir“, dok ostatak Europe – ne.
U toj logici, mir očito znači energetski dogovor s Rusijom, dok rat predstavlja svaka odluka Bruxellesa koja uključuje sankcije Moskvi.
Vučić je u poznatom tonu dodao da Srbija „želi biti neutralna“ – što u prijevodu znači malo s Moskvom, malo s Bruxellesom, a najviše sama sa sobom.
Rafinerija koja ne radi i obećanja koja traju
Govoreći o suradnji s MOL-om, Vučić je ponovio da će Mađarska pomoći u uvozu derivata. „MOL će nam pomoći uvozom više derivata, ali neće uvoziti sirovu naftu jer ne znamo do kada će rafinerija raditi.“
Problem je, naravno, što Srbija već godinama ne zna kad će njezine rafinerije raditi, pa nije posve jasno što je ovdje novo.
Iako je svjestan da bi izgradnja nove rafinerije potrajala „najmanje tri godine“, Vučić je i dalje uvjeren da „Srbija ima rješenje za sve“.
Na koji način? O tome – ni riječi.
Rusija – prijatelj za sve sezone
U dijelu govora o Rusiji, Vučić je ponovio poznatu mantru o „zahvalnosti Crvenoj armiji“ i „nesreći zbog konfiskacija imovine nakon rata“.
Nije propustio priliku da podsjeti na „zajedničku povijest“, uz klasično uvjeravanje kako Srbija ne želi birati strane.
No, kako to obično biva, njegova neutralnost najčešće završava blago nagnuta prema Moskvi, baš kad se spomenu plin, nafta ili sankcije.
„Teška vremena“ – Vučićev omiljeni refren
Kao i svako obraćanje posljednjih godina, i ovo je završilo melodramatično.
„Neće biti lako, neće biti nimalo lako, ali ljudi ne trebaju brinuti. Ne postoje problemi za koje nema rješenja“, rekao je Vučić, dajući do znanja da je spreman biti i predsjednik, i terapeut, i prorok.
Kulminacija je, naravno, stigla u njegovom stilu:
„Nisu mi vjerovali da će doći ovako teška vremena, bit će još teža.“
A kad Vučić to kaže – ne zna se je li to upozorenje, opravdanje ili samo još jedna epizoda njegovog političkog reality showa.
Za kraj, uz dozu patosa, zaključio je da će „srpski brod doći u sigurnu luku“, iako se sve češće čini da upravo kapetan broda drži kompase naopačke.
