U programu Hrvatskog radija otvorena je rasprava o minimalnoj plaći, kretanju dobiti poslodavaca i rastu plaća u posljednjih pet godina. Sindikati tvrde da je nezadovoljstvo rastom minimalne plaće opravdano, pozivajući se na omjer profita i primanja u razdoblju 2019.–2024.. Prema iznesenom, dobit poslodavaca narasla je za 112%, dok je minimalna plaća porasla 69%, a neto plaća 54%.
U razgovoru su sudjelovali državni tajnik u Ministarstvu rada Ivan Vidiš, predsjednica Sindikata graditeljstva Jasenka Vukšić te član Gospodarsko-socijalnog vijeća Mirko Habijanec. Vlada je predstavila cilj do kraja mandata: minimalna plaća 1250 eura bruto do 2028., dok sindikati upozoravaju da je teret troškova života i broj radnika na dnu ljestvice i dalje previsok.
Vidiš: cilj je 1250 € bruto, raspon prijedloga bio je 2,89–16,49%
Državni tajnik Ivan Vidiš naglasio je da je smjer Vlade javno komuniciran i vezan uz rast dohotka i nastavak rasta plaća. Podsjetio je kako se odluke ne donose paušalno, već nakon rada povjerenstva u kojem sudjeluju akademska zajednica, poslodavci i sindikati.
“Ove godine će rast biti 8,5 posto. Istaknuo bih da je pozicija Vlade RH vrlo jasna. Dobili smo povjerenje građana u kontekstu rasta dohotka i dosadašnjeg rasta plaća. Vrlo je jasno obećanje Vlade da se do kraja mandata nastoji postići minimalna plaća od 1250 eura bruto”, rekao je.
“Ono što javnosti možda nije jasno je kako se dolazi do iznosa minimalne plaće pa se ostavlja dojam da je to paušalan postupak – što nije točno. Povjerenstvo je dugo zasjedalo prije same odluke i dalo je niz prijedloga. Tu su bili predstavnici akademske zajednice, poslodavaca i sindikata. Prijedlozi su se kretali između 2,89 i 16,49 posto povećanja. Kako vidite taj raspon, vidite da se vodilo računa o tome da rast bude podnošljiv poslodavcima”, kazao je.
Vidiš je podsjetio da su prošle godine korištene kompenzacijske mjere, ali da interes za njih nije bio velik. Ocijenio je kako je rasprava o minimalcu stalna, uz očekivane prigovore poslodavaca i nezadovoljstvo sindikata, te poručio da će Vlada intervenirati mjerama ako se pojedine tvrtke nađu u teškoćama.
“Već sam skoro devet godina u ministarstvu i svake godine je narativ isti. Poslodavci dugi niz godina nisu za povećanje minimalca, a sindikati nikad nisu zadovoljni povećanjem. Treba se napraviti ravnoteža, a ako se neka tvrtka nađe u poteškoćama, Vlada će tu sigurno imati mjere”, rekao je.
Ustvrdio je i da je Vlada stala uz poslodavce za vrijeme covida i energetske krize.
Vukšić: pola milijuna ljudi na ili malo iznad minimalca, cilj 1550 € bruto
Predsjednica Sindikata graditeljstva Jasenka Vukšić otvorila je pitanje dostojanstva rada i širine baze radnika na donjem dijelu platne ljestvice. Prema njezinim riječima, čak 500 tisuća stanovnika radi za minimalnu plaću ili 20–30 eura iznad nje.
“Naravno da nismo do kraja zadovoljni. Kada vidite kako ljudi žive i koliki je broj ljudi koji ima minimalnu plaću – njih 150 tisuća, a oni koji imaju 20-30 eura veću plaću – njih je 350 tisuća. Tražili smo 1130 eura, a ovih 1050 nam je preskromno. U svakom slučaju smatramo da bi do kraja 2028. godine minimalna bruto plaća trebala narasti na 1550 eura”, kazala je.
Vukšić se pozvala na raspon dobitaka i plaća u posljednjih pet godina:
Kada se gleda rast dobiti poslodavaca, upozorila je, on iznosi 112% od 2019. do 2024., dok je neto plaća rasla 54%, a minimalna plaća 69%.
“Smatrali smo da ima prostora da povećanje bude bliže našem zahtjevu”, ustvrdila je.
Habijanec: kolektivni ugovori, produktivnost i javna nabava kao slabe karike
Član Gospodarsko-socijalnog vijeća Mirko Habijanec fokus je prebacio na uređenost sustava. Poručio je kako država ne regulira adekvatno kolektivno pregovaranje, zbog čega radnici i poslodavci nemaju jasna pravila igre, osobito u manjim poduzećima.
“Mnogi poslodavci ne razumiju da je kolektivno pregovaranje temelj plaće, pogotovo oni manji. Dolazimo u sustav u kojem vi danas ne znate kakvu plaću jedan majstor ima. Takva država nema budućnost. To u Vladi znaju, ali administracija koja upravlja cijelim sustavom je ispod nivoa koji to treba kontrolirati i provesti”, rekao je.
Habijanec je istaknuo da neadekvatan školski sustav otežava produktivnost, a kao uzor je naveo Njemačku. Osvrnuo se i na prigovore poslodavaca o praćenju rasta minimalca:
“U građevinarstvu je dobit između šest i sedam posto. Međutim, točno je da neki poslodavci gledaju isključivo sebe, pogotovo oni iz drugih država. Oni ne vode brigu o radnim mjestima, socijalnom i školskom sustavu. Mi živimo ovdje, zakoni trebaju biti napravljeni za nas, a sve drugo je prolazno. Točno je da smo otvoreno tržište, ali s time se trebamo boriti”, naglasio je.
Posebno je upozorio na odljev novca kroz javni sektor nabave:
“Gospodarstvenici iz trećih zemalja, koji nisu potpisnici sporazuma o javnoj nabavi i ne poštuju naše kolektivne ugovore, naravno da su na natječajima jeftiniji. Uzimaju naša radna mjesta. Uzimaju našim tvrtkama posao. Sve što se gradi u Hrvatskoj, naše tvrtke mogu napraviti, ali uz primjerene plaće i kontrolu. U Njemačkoj je nezamislivo da netko tko nije dio sustava kolektivnih ugovora može pristupiti javnoj nabavi”,
zaključio je.
Kontekst rasprave: brojke, teret i očekivanja
Rasprava o minimalnoj plaći kreće se između tri osi: održivost poslovanja, zaštita životnog standarda i pravila tržišta rada. Dok Vlada naglašava postupnost i odmjerenost (raspon prijedloga 2,89–16,49%, cilj 1250 € bruto), sindikati argumentiraju da realni teret i profitne stope ostavljaju prostor za dinamičnije povećanje.
Habijanec upozorava da bez snažnog okvira kolektivnog pregovaranja, transparentnosti plaća i kadrovski jačeg školskog sustava, rasprava o minimalcu ne može proizvesti trajniji učinak. Pritom uvozni pritisci kroz javni sektor nabave i ulazak tvrtki iz trećih zemalja stvaraju dodatni stres na plaće i zaposlenost.
Što dalje prate sindikati, poslodavci i država
U tjednima pred donošenje novih odluka očekuje se nastavak rada povjerenstva, s procjenom podnošljivosti rasta za poslodavce i projekcijama za radnike na najnižim koeficijentima. U fokusu su rasponi povećanja, kompenzacijske mjere za pogođene sektore i mehanizmi kontrole koji će osigurati da ugovorene plaće prate zakonske izmjene.
Sindikati najavljuju praćenje učinaka na oko 500 tisuća radnika na minimalcu ili tik iznad njega, dok dio poslodavaca ističe potrebu za produktivnošću i obrazovnim reformama kako bi se troškovni pritisci pratili bez rezanja radnih mjesta.
