Većina roditelja presvlačenje pelena nastoji obaviti što brže, kao rutinski zadatak koji se ponavlja nekoliko puta dnevno. No, australske stručnjakinje za rano djetinjstvo tvrde da bi čak i taj kratki trenutak mogao imati veći odgojni potencijal, posebno kada je riječ o razumijevanju pristanka i osobnih granica.
Dr. Nicole Downs i dr. Katherine Bussey sa Sveučilišta Deakin u Australiji smatraju da se s djecom o prikladnom dodirivanju i osobnim granicama ne bi trebalo početi razgovarati tek u tinejdžerskim godinama, nego od najranije dobi, čak i prije nego što progovore. Svoja su stajališta iznijele u tekstu za The Conversation, a prenosi ih Daily Mail.
Prema njima, pristanak bi trebao biti “normalan, svakodnevni dio života”, nešto čime se dijete odmalena uči što je prihvatljivo kada se radi o njegovu tijelu. Smatraju da roditelji trebaju uzeti u obzir djetetovo stanje, izraz lica i govor tijela — pa čak i kada je riječ o jednostavnom mijenjanju pelena.
Kako bi to trebala izgledati komunikacija?
Stručnjakinje predlažu jasan, jednostavan pristup. Prije početka presvlačenja preporučuju roditeljima da se spuste na razinu djeteta, ostvare kontakt očima i izgovore: “treba ti promijeniti pelenu”, te potom naprave kratku stanku kako bi dijete moglo procesuirati situaciju.
Dodaju da roditelj može ponuditi izbor: “želiš li sa mnom prohodati/propuzati do stola za presvlačenje, ili želiš da te ja nosim?”
Naglašavaju i važnost toga da se dijete ne ometa pjesmicama ili igračkama. “Važno je da djeca primijete kada netko dodiruje njihove najintimnije dijelove”, objašnjavaju, jer to stvara rani osjećaj svijesti o vlastitom tijelu.
Preporučuje se i da se dijete uključi u sam proces, primjerice pitanjem: “Možeš li, molim te, podići guzu da ti izvučem pelenu?” Ovakvi mali koraci, tvrde Downs i Bussey, “sade sjeme ideje da dijete ima pravo reći što se događa s njegovim tijelom”.
Korištenje ispravnih anatomskih pojmova – penis, vulva, anus – prema njima dodatno potiče razumijevanje i može unaprijed zaštititi dijete, jer ono kasnije lakše može prepoznati i prijaviti neprimjereno ponašanje.
Kada traženje pristanka nije praktično?
Stručnjakinje naglašavaju da roditelji ne bi smjeli osjećati pritisak da su obavezno dužni provoditi ovu praksu svaki put. “Budite ljubazni prema sebi”, poručuju, ističući kako postoje situacije kada jednostavno nema vremena za dodatne korake, posebno kada obitelji žure ili je dijete nemirno.
Navike, kako kažu, treba uvoditi postupno i realistično, bez dodatnog stresa. Ponekad se može dogoditi da mijenjanje pelena jednostavno mora biti brzo obavljeno, a roditelji ne bi trebali osjećati krivnju ako “svako mijenjanje pelena nije savršen trenutak povezanosti”.
Zašto ova ideja izaziva toliko rasprava?
Pristup presvlačenju pelena kao trenutku učenja o pristanku nije nov. Još 2018. godine Deanne Carson iz organizacije Body Safety Australia izazvala je veliko ismijavanje u javnosti kada je tvrdila da i bebe trebaju dati pristanak za mijenjanje pelena.
Slična rasprava pokrenuta je 2021. godine nakon što je na društvenim mrežama viralno postao video majke koja je pokazivala kako traži pristanak svog sina prije presvlačenja.
Ovakav pristup ima i kritičare, osobito među stručnjacima za dječju psihologiju.
Dječji psiholog Andrew Fuller smatra da je savjet “nepraktičan” i teško primjenjiv u realnim uvjetima svakodnevnog roditeljskog života. Po njemu je ključna riječ povjerenje, a ne pristanak: “Obitelji najbolje funkcioniraju kada djeca vjeruju svojim roditeljima da će činiti stvari u njihovom najboljem interesu. Ne radi se o pristanku, radi se o povjerenju.”
Rasprava time ostaje otvorena, a stručnjaci se ne slažu oko toga u kojoj bi mjeri ovakav pristup mogao dugoročno pomoći djeci ili dodatno opteretiti roditelje. Istodobno, sve više roditelja traži savjete o tome kako djecu od najranije dobi učiti granicama, što čini ovu temu sve češćom u javnom prostoru.
