Kada umre korisnik mirovine, što se događa s novcem koji ostaje na njegovom računu?
Slučaj Mirele Španjol Marković, poduzetnice koja je pokušala zatvoriti račun svog preminulog oca, otkriva koliko je taj postupak u Hrvatskoj često nejasan, nelogičan i prepun birokratskih prepreka.
U siječnju prošle godine, Mireli je preminuo otac. Iako je imala punomoć, nikada nije podizala njegovu mirovinu. Nakon provedene ostavinske rasprave, otišla je u banku zatvoriti račun.
Ono što ju je tamo dočekalo, nije očekivala.
“Rekli su mi da je sav novac s računa već prebačen u državni proračun i da odem u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO). Nisu mi htjeli ni reći koliko je novca bilo na računu”, napisala je Španjol Marković u objavi na Facebooku, koja je brzo privukla pažnju javnosti.
“Država ne smije uzimati privatni novac”
Prema riječima Mirele Španjol Marković, njezin otac je mjesecima bio bolestan i nije trošio mirovinu, pa je na računu ostalo više uplata.
Kad je pokušala zatvoriti račun, banka je potvrdila da je novac već vraćen državi, bez objašnjenja kome, zašto i na temelju čega.
„Kako je moguće da država uzima novac s privatnog računa? Jasno mi je da se blokira račun dok traje ostavinska, ali uzimati novac – to je već drugo“, izjavila je za Index.hr.
U HZMO-u su joj rekli da može podnijeti zahtjev za povrat novca, uz rješenje o nasljeđivanju. Međutim, upozorili su je da postupak može trajati dulje od zakonskog roka od 60 dana, posebno ako se mirovina isplaćivala izvan Zagreba. U njezinu slučaju, riječ je bila o Rijeci.
Bivši ministar: “Takva praksa je nezakonita”
Nekadašnji ministar rada i mirovinskog sustava, Mirando Mrsić, za Dnevnik.in je pojasnio da bi banke smjele samo blokirati račune, ali ne i povlačiti novac.
“Račun se blokira do završetka ostavinske rasprave da nitko ne bi raspolagao njime. Nakon toga, sredstva se isplaćuju zakonskim nasljednicima, sukladno odluci suda”, rekao je Mrsić.
Na pitanje o konkretnom slučaju, HZMO je odgovorio kako se sve odvija u skladu sa Zakonom o mirovinskom osiguranju (članak 95. ZOMO-a).
“U slučaju smrti korisnika mirovinskih primanja, dospjela primanja pripadaju do zadnjeg dana u mjesecu u kojem je korisnik umro. Budući da se mirovina pokojniku ne može isplatiti, Zavod od banke i pošte zahtijeva povrat sredstava za mjesec smrti, te ih isplaćuje nasljedniku na temelju rješenja o nasljeđivanju”, pojasnili su iz HZMO-a.
Drugim riječima, novac s računa ne odlazi zauvijek, ali se privremeno prebacuje u proračun kako bi država imala nadzor nad isplatom i spriječila eventualne zlouporabe.
Dodatni šok: naplata poreza na naslijeđeni novac
No, to nije kraj priče. Kada država konačno odluči vratiti novac nasljednicima, pojavljuje se novi problem – porezi i prirezi.
Prema riječima Miranda Mrsića, Ministarstvo financija takve isplate smatra “drugim dohotkom”, na koji se obračunava porez i prirez.
Drugim riječima, nasljednici moraju platiti porez na novac koji je već bio oporezovan.
“Ne bi smjelo biti oporezivanja u prvom nasljednom redu, ali očito sustav ne razlikuje nasljeđivanje od prihoda. Tamo se više ne zna tko što vodi i tko je odgovoran”, rekao je Mrsić.
Sporni propisi i zbunjujuća praksa
Prema važećim propisima, banka je dužna blokirati račun preminule osobe dok traje ostavinska rasprava. No, prilikom smrti korisnika mirovine, HZMO traži povrat već isplaćenih sredstava za mjesec smrti, jer mirovina ne pripada pokojniku nakon dana smrti, nego se raspoređuje među nasljednicima.
Ta praksa izaziva česte nesporazume i sumnje, osobito kada rodbina ne zna koliki je iznos na računu niti ima pristup informacijama.
U praksi, postupak povrata novca može trajati i nekoliko mjeseci, a u nekim slučajevima i dulje. Tijekom tog vremena sredstva se formalno vode kao prihod državnog proračuna, dok nasljednici čekaju administrativnu obradu i rješenje o nasljeđivanju.
Cijeli slučaj Mirele Španjol Marković ponovno je otvorio pitanje transparentnosti u radu državnih tijela, ali i pravne zaštite građana u situacijama koje su emocionalno teške, a administrativno iscrpljujuće.
