Provjera ključeva, mobitela i novčanika, pa brzinski odlazak na WC – čak i kad potrebe zapravo nema. Taj je ritual prije izlaska iz kuće mnogima postao gotovo automatski. Navika usađena još u djetinjstvu, često uz rečenicu “idi sad dok možeš”, za mnoge se nastavila i u odrasloj dobi.
Prije puta, kina, koncerta, sastanka ili odlaska na spavanje, mnogi preventivno svrate do toaleta. Neki će to učiniti i samo zato što su prošli pokraj WC-a i ne znaju kada će im se sljedeći put pružiti prilika. No, prema upozorenjima stručnjaka, učestalo mokrenje bez stvarne potrebe moglo bi dugoročno imati negativne posljedice za zdravlje mokraćnog mjehura.
Na to upozorava fizioterapeutkinja specijalizirana za zdravlje zdjelice, Rachel Peck, koja o toj temi često govori i na društvenim mrežama. U jednom od svojih viralnih videa objasnila je da ovu naviku redovito primjećuje kod pacijenata koji se žale na učestalo mokrenje, osjećaj hitnosti, a u nekim slučajevima i curenje urina.
“Mjehur se normalno puni određenom brzinom. Kada dođemo do određene razine punjenja, osjetimo prvi nagon za mokrenjem, koji bismo u pravilu trebali moći ignorirati”, objašnjava Peck.
Taj prvi signal, dodaje, nije znak da odmah treba na WC, već način na koji tijelo poručuje da se mjehur puni. Kako se punjenje nastavlja, potreba postaje sve jača, sve dok ne dođe trenutak kada je mokrenje zaista potrebno.
Problem nastaje, upozorava stručnjakinja, kada se osoba navikne reagirati na svaki, pa i najmanji poriv.
“Kada stalno piškimo ‘za svaki slučaj’, odlazimo na WC dok mjehur još nije potpuno pun. Na taj način zapravo treniramo mjehur da ranije šalje snažnije signale”, ističe Peck.
Drugim riječima, mozak se s vremenom “nauči” da je mjehur pun i onda kada to objektivno nije. Posljedica toga može biti smanjena sposobnost zadržavanja urina, zbog čega se potreba za odlaskom na WC javlja sve češće i sve naglije.
Stručnjaci upozoravaju da se tako stvara začarani krug – što češće mokrimo bez potrebe, to će se češće javljati osjećaj da “moramo odmah”. Dugoročno, to može utjecati na kvalitetu života, osobito kod osoba koje već imaju osjetljiv mjehur ili probleme s mišićima zdjeličnog dna.
Ipak, Peck naglašava da nije svako preventivno mokrenje loše i da postoje situacije u kojima je takav odlazak na WC sasvim opravdan.
“Primjerice, neposredno prije spavanja, prije vrlo dugog putovanja automobilom ili prije ulaska u kino – tada je to u redu”, kaže ona.
Ključ je, ističe, u umjerenosti i svjesnosti vlastitog tijela. Povremeni odlazak na WC “za svaki slučaj” neće uzrokovati štetu, ali učestalo i automatsko ponavljanje te navike može s vremenom dovesti do problema s mjehurom i osjećaja stalne hitnosti.
