Tvrdnje koje su posljednjih dana odjeknule internetom ponovno su otvorile pitanje digitalne sigurnosti i privatnosti, teme koje se redovito pojavljuju, ali rijetko izazivaju ovakvu razinu pozornosti. U središtu rasprave našao se John Kiriakou, bivši operativac CIA, koji je u popularnom podcastu iznio niz upozorenja o tehnologiji koju svakodnevno koristimo.
Kiriakou, nekadašnji obavještajni analitičar, a danas javni kritičar sigurnosnih praksi, ustvrdio je kako pametni telefoni, televizori i drugi povezani uređaji nisu ni približno sigurni koliko većina ljudi misli. Njegove izjave temelje se na vlastitom iskustvu rada unutar sustava te na dokumentima koji su godinama unazad procurili u javnost.
Posebno je naglasio da problem ne leži isključivo u američkim službama, već da slične mogućnosti imaju i druge svjetske sile. Upozorio je kako se u digitalnom prostoru danas susreću interesi brojnih država, od zapadnih saveznika do globalnih konkurenata, pri čemu tehnologija ne poznaje granice.
“Ne morate se brinuti samo o NSA, CIA-i i FBI-u, već i o Britancima, Francuzima, Nijemcima, Kanađanima, Australcima, Novozelanđanima, Rusima, Kinezima, Izraelcima, Irancima… Svi imaju te mogućnosti”, rekao je Kiriakou, naglašavajući potrebu za, kako je rekao, “vrlo, vrlo opreznim” pristupom tehnologiji.
Jedan od dijelova razgovora koji je izazvao najviše reakcija odnosio se na tzv. “Vault 7” dokumente, masovno curenje povjerljivih informacija koje je 2017. objavio WikiLeaks. Prema tim dokumentima, pojedini modeli pametnih televizora mogli bi se pretvoriti u aktivne mikrofone, čak i kada su službeno isključeni.
Kiriakou tvrdi da takvi uređaji mogu slušati razgovore u prostoriji i prosljeđivati podatke dalje, bez znanja korisnika. Upravo ta tvrdnja dodatno je raspirila sumnje koje mnogi građani već godinama imaju, osobito zbog iskustava s personaliziranim oglasima koji se pojavljuju nakon svakodnevnih razgovora.
No, možda najosjetljiviji dio njegovih izjava odnosio se na moderne automobile. Prema njegovim riječima, današnja vozila, opremljena složenim računalnim sustavima i stalnom internetskom povezivošću, u teoriji mogu biti ranjiva na daljinsko preuzimanje kontrole. Spomenuo je i mogućnost izazivanja prometne nesreće, iako je pritom naglasio da se radi o ekstremnim scenarijima koji nisu dio svakodnevne prakse.
Važno je istaknuti da Kiriakou nije govorio o masovnim operacijama protiv običnih građana, već o tehnološkim mogućnostima koje postoje i koje se, prema njegovim tvrdnjama, koriste isključivo u iznimnim okolnostima. Ipak, sama činjenica da takve opcije postoje potaknula je brojne rasprave o granicama nadzora i ulozi tehnologije u modernom društvu.
Kiriakou je javnosti poznat i po tome što je 2012. godine osuđen zbog odavanja tajnih informacija vezanih uz CIA-in program tzv. “pojačanog ispitivanja”, uključujući i kontroverznu tehniku waterboardinga. Zbog toga je odslužio zatvorsku kaznu, nakon čega je bio i u kućnom pritvoru, a danas često istupa kao kritičar sustava u kojem je nekada radio.
Njegove najnovije izjave dolaze u trenutku kada se sve više govori o zaštiti privatnosti, umjetnoj inteligenciji i digitalnom nadzoru, temama koje se tiču gotovo svakog građanina koji koristi pametne uređaje. Reakcije su podijeljene – dok jedni njegove tvrdnje smatraju upozorenjem koje treba shvatiti ozbiljno, drugi ih doživljavaju kao pretjerivanje koje dodatno potiče strah od tehnologije.
