Tržište nekretnina u Zagreb već godinama izaziva frustraciju, ali posljednji primjeri pokazuju da je stanje otišlo korak dalje – prema potpunoj nepredvidivosti. Kupnja stana, čak i onog manjeg, za sve veći broj građana postaje nedostižan cilj, bez obzira na štednju i kreditnu sposobnost.
Jedan od nedavnih primjera koji se munjevito proširio društvenim mrežama dolazi s Reddita, gdje je korisnik otvoreno opisao svoju potragu za stanom minimalne kvadrature od 35 četvornih metara, s ukupnim budžetom od oko 150.000 eura. Na papiru, iznos koji je do prije nekoliko godina bio sasvim solidan. U praksi – daleko od dovoljnog.
„Tražim stan u Zagrebu, da nije suteren, potkrovlje ili ruševina u koju treba uložiti 50.000 eura. Oko 50.000 eura imam, a za ostatak planiram uzeti stambeni kredit. Razgledavao sam nekoliko stanova i ostao duboko razočaran. Kupnja novogradnje nije moguća dok stanovi nisu izgrađeni jer nemaju uporabnu dozvolu. Ispočetka sam planirao potrošiti oko 130.000 eura, ali shvatio sam da se s tim ne može apsolutno ništa. Zar je stvarno ponuda stanova toliko loša? Upitno je hoću li išta uspjeti i s ovih 150.000… Ako ste bili u sličnoj situaciji ili imate neki savjet, rado bih poslušao vašu stranu priče“, napisao je korisnik.
Njegova objava otvorila je lavinu komentara, a gotovo svi nose isti ton – iscrpljenost i rezignaciju. Mnogi tvrde da potraga za „normalnim“ stanom traje mjesecima, a često i više od godinu dana. Čak i kada se pojavi solidna ponuda, reakcija mora biti trenutačna.
„I meni i prijatelju su dva stana otišla jer smo htjeli prespavati odluku. To se jednostavno dogodi. Ponekad se sve dogovori, pa prodavatelj digne cijenu. Ili banka procijeni nekretninu niže i ostane ti rupa od 5 do 10 tisuća eura“, stoji u jednom od komentara. Zaključak je kratak i jasan: dobri stanovi nestaju s oglasa u roku od nekoliko sati.
No jedan komentar posebno je privukao pozornost jer konkretno pokazuje razmjere rasta cijena. Korisnik navodi da je 2019. godine kupio stan od 42 kvadrata s parkirnim mjestom za 100.000 eura. Danas se, tvrdi, isti taj stan oglašava za 310.000 eura. Banka ga, pritom, procjenjuje na oko 220.000 eura – i to bez parkirnog mjesta, dok se najam penje iznad 800 eura mjesečno.
„Teško da ćeš naći nešto dostojno življenja“, „Ni sa 150 tisuća nećeš imati sreće“, „Moraš dodati još barem 20 do 30 tisuća eura“, nizali su se odgovori drugih korisnika, koji u toj računici više ne vide iznimku, već pravilo.
Takva iskustva potvrđuju i službeni statistički podaci. Prosječna cijena kvadrata stana u Zagrebu približila se iznosu od 3.000 eura, a trend rasta ne pokazuje znakove usporavanja. U odnosu na prethodnu godinu, cijene su porasle između 10 i 12 posto, što dodatno produbljuje jaz između ponude i realnih mogućnosti kupaca.
Sve to stvara tržište u kojem kupci gube pregovaračku snagu, a prodavatelji diktiraju tempo i uvjete. Stanovi se prodaju brzo, često bez ozbiljne provjere, dok oni koji oklijevaju nerijetko ostaju praznih ruku i vraćaju se na početak potrage, s još višim cijenama nego mjesecima ranije.
