Novo istraživanje o stranim radnicima u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji otkriva složenu sliku njihova života u Hrvatskoj. Iako su mnogi zadovoljni radnim uvjetima i sigurnošću, podaci pokazuju da tek 14 posto ispitanika želi ostati u Hrvatskoj cijeli život, dok je čak 70 posto njih barem jednom osjetilo diskriminaciju.
Studiju je proveo Institut za istraživanje migracija, a rezultati upućuju na to da su strani radnici uglavnom zadovoljni radnim angažmanom, ali se suočavaju s ozbiljnim izazovima u području društvene integracije, osjećaja pripadnosti i pristupa pravima.
Većina bi ponovno došla, ali ne planira trajno ostati
Prema rezultatima, gotovo polovica ispitanika u Hrvatskoj boravi između jedne i dvije godine. Oko 30 posto planira ostati između šest i deset godina, dok ih isto toliko planira boravak do pet godina. Oko 19 posto navodi da bi ostali do umirovljenja, a samo 14 posto želi ostati trajno.
Zanimljivo je da bi gotovo 78 posto ispitanika ponovno odlučilo doći u Hrvatsku, što upućuje na to da iskustvo rada doživljavaju pozitivno, ali dugoročna integracija ostaje otvoreno pitanje.
Tko su strani radnici u Zagrebu?
Najveći broj ispitanika dolazi iz Nepala, Filipina i Indije, a među ostalim državama podrijetla su Bangladeš, Uzbekistan, Egipat i Sirija. Više od 81 posto ispitanika su muškarci, najčešće u dobi od 25 do 39 godina.
Većina radi na puno radno vrijeme, najčešće u prijevozu, ugostiteljstvu, građevinarstvu i industriji. Čak 84 posto zaposleno je puno radno vrijeme, dok je više od polovice zaposleno putem agencija, a isto toliko ima ugovor na određeno.
Više od 81 posto ispitanika financijski pomaže obitelji izvan Hrvatske, što pokazuje da je rad u Hrvatskoj za mnoge prvenstveno ekonomska prilika.
Diskriminacija i osjećaj nepripadanja
Unatoč općem zadovoljstvu životnim uvjetima, rezultati pokazuju ozbiljne izazove u društvenoj integraciji. Gotovo 40 posto ispitanika nema bliske prijatelje iz Hrvatske, a više od polovice rijetko ili nikada ne sudjeluje u lokalnim događanjima.
Oko 40 posto navodi da ne osjeća pripadnost hrvatskom društvu, dok se većina snažno povezuje s migrantima iz vlastite zemlje.
Posebno zabrinjava podatak da je gotovo 70 posto ispitanika ponekad osjetilo diskriminaciju, a 10 posto navodi da se s njom susreće stalno. Također, većina smatra da nema jednaku poziciju kao domaći radnici kada je riječ o plaćama i mogućnostima napredovanja.
Zdravlje i pristup sustavu
Većina ispitanika svoje fizičko i psihološko zdravlje ocjenjuje vrlo dobrim. Ipak, trećina navodi da često osjeća kako nema kontrolu nad važnim životnim okolnostima.
Podaci pokazuju i određene probleme u pristupu zdravstvenoj skrbi – samo 28 posto ima izabranog liječnika opće prakse, dok 19 posto nema zdravstveno osiguranje. U slučaju potrebe, najčešće se obraćaju poslodavcu ili drugim migrantima.
Integracija kao dvosmjerni proces
Voditelj istraživanja ističe kako je integracija dvosmjerni proces te da rezultati otvaraju prostor za promišljanje integracijskih politika i javne komunikacije.
Istraživanje je provedeno na neprobabilističkom uzorku, zbog čega rezultati predstavljaju indikativan uvid u urbani kontekst Zagreba i Zagrebačke županije, a ne strogo reprezentativne podatke za sve strane radnike u Hrvatskoj.
Podaci, međutim, jasno pokazuju da, iako su strani radnici zadovoljni sigurnošću i radnim uvjetima, osjećaj pripadnosti i dugoročna perspektiva ostaju izazov za hrvatsko društvo.
