Uhićenje zaposlenice Ministarstva vanjskih i europskih poslova te bivše službenice pri Ujedinjenim narodima, Renate Supino-Saltus, ponovno je otvorilo pitanje nadzora i odgovornosti u državnim institucijama. Slučaj u kojem se sumnja na pronevjeru čak 750.000 dolara potaknuo je reakcije iz političkog prostora, a među najglasnijima bio je predsjednik Mosta Nikola Grmoja.
Stara upozorenja i nepravilnosti u veleposlanstvima
Grmoja je podsjetio kako je još prije nekoliko godina upozoravao na ozbiljne nepravilnosti povezane s financijskim poslovanjem u hrvatskim diplomatskim predstavništvima. Posebno je izdvojio nalaze Državnog ureda za reviziju iz 2017. godine.
“Ured državne revizije je 2017. utvrdio da je Veleposlanstvo u Washingtonu protupravno isplatilo 1,9 milijuna kuna lokalnim osobama. Jednoj osobi je za gospodarske poslove isplaćeno 1,7 milijuna na temelju protupravno sklopljenih ugovora, a drugoj osobi je za administrativne poslove isplaćeno 200.000 kuna bez ikakvog ugovora”, izjavio je tada Grmoja.
Prema njegovim riječima, radilo se o zapošljavanjima koja nisu bila u skladu s propisima, a upozorio je i na nepravilnosti u veleposlanstvu u Canberri.
Optužbe na račun nadležnih i izostanak reakcije
Govoreći o tim slučajevima, Grmoja je istaknuo kako odgovorni nisu snosili posljedice, unatoč ozbiljnosti optužbi.
“Bila je riječ o nezakonitim zaposlenjima, a ministar Grlić-Radman i inspektor Božić su lagali o tome na Antikorupcijskom vijeću. Isti ljudi koji su trebali nadzirati ovaj slučaj, ali ne rade svoj posao i moguće je da nestane ovoliki novac. U slučajevima o kojima sam govorio radi se o zapošljavanju mimo propisa i pravilnika.”
Posebno je naglasio izostanak reakcije Državnog odvjetništva.
“Po tom pitanju DORH ništa nije napravio, a ne bi ni u ovom posljednjem slučaju bilo ništa da se vanjski faktori nisu uključili. Ovom prilikom pozivam glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića da ponovno otvori ovaj predmet jer ne znamo što je po tom pitanju napravljeno”, rekao je.
Sustav nadzora pod povećalom
U fokusu njegovih kritika našao se i unutarnji sustav kontrole unutar Ministarstva vanjskih poslova. Grmoja je ukazao na ulogu glavnog inspektora.
“Postoji glavni inspektor Ministarstva Damir Božić, HDZ-ovac kojeg čuva i podržava Gordan Grlić-Radman. Moguće je da promaknu neke sitnice, ali nevjerojatno je da se može napraviti ovako nešto, da promakne tolika pronevjera.”
Naglasio je i da su, prema njegovim tvrdnjama, postojali konkretni dokazi o nepravilnostima koji nisu rezultirali sankcijama.
“Čak i kad smo imali dokaze o prevarama, pisane u e-mail porukama, Božić ništa ne napravi. Ali je kaznio službenika Damira Sabljaka, koji je prijavio kaznena djela. Čovjek je ostao bez posla i nakon pritiska javnosti vraćen je na njega, ali ništa se nije dogodilo onima koji su počinili kaznena djela”, izjavio je Grmoja.
Uloga međunarodnog faktora i pravosuđa
Osvrćući se na aktualni slučaj, Grmoja smatra kako bez stranog utjecaja ne bi bilo konkretnih pomaka.
“Sretan sam što će ova gospođa odgovarati pred američkim pravosuđem jer proces neće trajati deset ili 15 godina, kao što bi bilo u Hrvatskoj. I kada bi se zagrebalo duboko po našim veleposlanstvima, isplivalo bi puno toga, ali imamo glavnog državnog odvjetnika koji je potpuno pod kontrolom.”
Dodao je kako očekuje da bi odgovornost mogla stati na nižim razinama.
“Moguće je da će stradati samo manje ribe, ali ne i uzak krug oko Andreja Plenkovića, pa Grlić-Radman sigurno neće stradati. Tek nakon promjene vlasti doći će do rasvjetljavanja korupcije i u Hrvatskoj.”
Širi kontekst korupcije u društvu
Grmoja je problem proširio i na širu društvenu razinu, navodeći primjere iz sportskih organizacija.
“Vidjeli smo što se događalo u Hrvatskom skijaškom savezu, ranije u Hrvatskom nogometnom savezu, i tko zna što sve u drugim savezima. Nažalost, i narod sudjeluje u korupciji jer ne kažnjava one koji u njoj sudjeluju”, zaključio je Nikola Grmoja.
Detalji optužbi protiv Renate Supino-Saltus
Prema dostupnim informacijama, istraga američkih vlasti utvrdila je kako je Renata Supino-Saltus tijekom šest godina sustavno izvlačila novac iz hrvatske Misije pri Ujedinjenim narodima. Ukupan iznos pronevjere dosegao je 750.000 dolara.
Navodi se da je koristila različite metode kako bi prikrila tragove, uključujući plaćanje nevjerodostojnih računa, ali i preusmjeravanje sredstava koja su bila namijenjena legitimnim troškovima na vlastite račune.
Takvi slučajevi financijskih zlouporaba u diplomatskim predstavništvima dodatno otvaraju pitanje učinkovitosti kontrolnih mehanizama i transparentnosti trošenja javnog novca, osobito u inozemstvu gdje je nadzor otežan.
