Pred hrvatskim bjeguncem teška odluka, a prije mogućeg povratka slijede dani u jednom od najstarijih i najzloglasnijih kazahstanskih zatvora. Uvjeti koji ga ondje čekaju daleko su od bilo kakve udobnosti.
Vedran Pavlek nalazi se pred ključnim trenucima nakon uhićenja u Kazahstanu, gdje ga uskoro očekuje izlazak pred sud koji će odlučivati o privremenom istražnom zatvoru. Ako bude zadržan, mogao bi završiti u glavnom istražnom zatvoru u Almatiju, ustanovi koja desetljećima nosi reputaciju jednog od najozloglašenijih pritvorskih objekata u toj zemlji.
Zatvor iz sovjetske ere i uvjeti koji izazivaju zabrinutost
Riječ je o najstarijem zatvoru u Kazahstanu, izgrađenom još tijekom 1930-ih godina u vrijeme Sovjetskog Saveza, kada je služio za pritvaranje i ispitivanje političkih protivnika. Masivni zidovi, uske ćelije i zastarjela infrastruktura ostali su njegova glavna obilježja do danas.
Dugo se razmatra njegova obnova ili rušenje, dok organizacije za zaštitu ljudskih prava godinama upozoravaju na loše uvjete i prenapučenost.
Stranci odvojeni, ali bez povlastica
Prema važećim pravilima, strani državljani smještaju se odvojeno od ostatka zatvorenika, najčešće u manje ćelije s dva ili četiri kreveta, no to ne znači bolji tretman.
“Strance pokušavaju smjestiti u kompaktne dvo ili četverokrevetne ćelije, odvojeno od opće populacije. To je propisano člankom 32. Zakona ‘O postupku i uvjetima pritvora osoba u posebnim objektima koji osiguravaju privremenu izolaciju od društva’ od 30. ožujka 1999. Ali ne bih rekao da se strancima daju posebni, superkomforni uvjeti. Oni se drže na istoj osnovi kao i ostali zatvorenici”, rekao je bivši zatvorski čuvar za Orda.kz prošle godine.
Metalni kreveti, čučavac i tek pokoja šetnja
Ćelije za osobe koje čekaju izručenje opremljene su metalnim krevetima na kat pričvršćenima za pod, malim stolom i stolicom. U istom prostoru nalazi se i čučavac te umivaonik, odvojeni samo niskom pregradom koja ne pruža potpunu privatnost.
Mali prozor s rešetkama propušta dnevno svjetlo, ali pogled prema van ostaje nedostižan.
Iako pravila predviđaju jednosatnu dnevnu šetnju, stvarnost je često drukčija. Zbog manjka osoblja i prenapučenosti, zatvorenici nerijetko izlaze samo jednom tjedno.
Godine 2022. zatvor je bio pod povećalom javnosti nakon otkrivanja afere s “privatnim” ćelijama za imućne strane pritvorenike. Nakon skandala, odgovorni su privedeni, a praksa ukinuta.
Hrana, vrućina, štakori i stroga kontrola
Osnovna hrana i higijenske potrepštine osigurani su pravilima, ali zatvorenici mogu dobivati dodatne pošiljke ako imaju kontakte u gradu.
“Neki su inzistirali na tome da jedu samo domaću hranu. Drugi su radije naručivali gotova jela, uključujući suši i rolice, kako ne bi zamarali svoje obitelji. Bilo je i onih koji su jeli državnu hranu i kupovali namirnice u lokalnom kiosku jer nisu imali rođake u Almatiju koji bi im slali pakete s hranom. Jedino što je zabranjeno dostavljati ili naručivati su manti, peljmeni i samsa jer ih naši službenici sijeku i provjeravaju sadržaj. Što ako sakriju drogu, SIM karticu ili bilo koji drugi zabranjeni predmet”, rekao je bivši zatvorski čuvar.
Ljeti situacija postaje još teža. Zidovi se zagrijavaju, klimatizacije nema, a zrak postaje gotovo nepodnošljiv. Dodatni problem predstavljaju i štakori.
“Njih je u zatvorenim ustanovama oduvijek bilo, ima ih i uvijek će ih biti. Ali nema puno glodavaca jer zamjenik upravitelja ustanove za logistiku povremeno naručuje usluge deratizacije”, objasnio je čuvar.
Dvije opcije pred Pavlekom
Pavlek sada može prihvatiti izručenje Hrvatskoj i biti prebačen avionom u Zagreb ili podnijeti žalbu, što bi značilo da bi u ovim uvjetima mogao ostati do 40 dana. U tom razdoblju ima pravo na konzularni posjet, prevoditelja i odvjetnika po službenoj dužnosti.
Nakon dolaska u Hrvatsku, slijedi transfer u Remetinec, a potom predaja USKOK-u radi ispitivanja.
