Zrinka Šutalo, bivša hrvatska reprezentativka u odbojci na pijesku, danas vodi potpuno drugačiji život. U javnosti je poznata po nastupima sa suigračicom Sarom Radanović, s kojom je 2013. godine osvojila deveto mjesto na Svjetskom prvenstvu u Umagu. Bila je članica Kluba odbojke na pijesku Vrapče i višestruka prvakinja Hrvatske. Danas je Zrinka – časna sestra.
U razgovoru za podcast Ive Kraljević, Šutalo je otvoreno govorila o svom sportskom i duhovnom putu. “Na početku mi je bilo neugodno nositi kupaći kostim i igrati dok me promatra publika. S vremenom je to postalo dio rutine. Trenirale smo ozbiljno, ušle u reprezentaciju i postale zanimljive medijima”, prisjetila se.
Prisjetila se i natjecateljskih tenzija: “Kad dotakneš mrežu ramenom ili dresom i izgubiš poen, zna doći do nervoze. Bilo je i psovki i ljutnje – to je dio sporta.”
Put prema duhovnom pozivu počeo je nenametljivo: “U trećem razredu srednje, djevojka iz razreda pitala me želim li ići na duhovnu obnovu. Pomislila sam – zašto ne, ionako tad na pripremama ne treniramo s loptom.”
Iskustvo u samostanu bilo je presudno: “Kao da sam vraćena tamo gdje pripadam. Bila sam zbunjena, nisam znala što trebam raditi. Tijekom molitve gledala sam oko sebe, u tišini nisam znala kamo sa sobom. Ali taj osjećaj me vodio.”
Danas je posvećena duhovnom životu i ne žali zbog svoje odluke. “Želim svake godine slaviti dan ulaska u samostan. Bilo je teško, ali vrijedno. Molitva mi je postala najvažniji dio dana. Bez nje ne bismo bili ono što jesmo.”
Zrinkin put od sportskog natjecanja do tišine samostana svjedoči o osobnom preispitivanju, unutarnjoj snazi i pronalasku duhovnog identiteta u svijetu koji često cijeni vanjski uspjeh više od unutarnjeg mira.
