U srcu pustinje Karakum, u Turkmenistanu, nalazi se zloglasni krater koji neprekidno gori od 1971. godine. Mjesto poznato kao “Vrata pakla” postalo je jedna od najneobičnijih i najopasnijih turističkih atrakcija na svijetu – i sada, nakon više od pola stoljeća, plamen počinje jenjavati.
Kako je nastao ovaj pakleni krater?
Godine 1971. sovjetski geolozi postavili su kamp u pustinji, uvjereni da su pronašli nalazište nafte. Pripreme su uključivale bušilice i tešku opremu, ali su vrlo brzo otkrili da se ispod površine nalazi prirodni plin, a ne nafta.
Nastavili su s iskopavanjima, no tlo je iznenada popustilo. Otvorio se golemi krater, a oprema je propala u zemlju. Srećom, nitko nije stradao, ali je iz kratera počeo izlaziti metan, izuzetno zapaljiv plin koji može uzrokovati velike ekološke štete.
Kako bi spriječili nekontrolirano širenje plina, sovjetski su znanstvenici odlučili zapaliti ispušteni metan, očekujući da će gorjeti nekoliko dana. No, plamen nikada nije stao – sve do danas.
Atrakcija koja je prkosila prirodi
Tijekom desetljeća, krater je postao simbol ljudske pogreške i znanstvene fascinacije. Turisti iz cijelog svijeta dolazili su svjedočiti ovom čudu koje je danju ispuštalo gusti dim, a noću blještalo poput peći pakla. Država je čak u jednom trenutku razmatrala zatrpavanje kratera, ali su ga ostavili otvorenim zbog njegove popularnosti.
Promjene koje najavljuju kraj
Znanstvenici sada izvještavaju o značajnom smanjenju plamena. Krater više ne sijeva kilometrima unaokolo – kako je nekad bio slučaj – već se plamen vidi tek iz neposredne blizine.
Irina Lurjeva, ravnateljica državne energetske tvrtke Turkmengaz, izjavila je na konferenciji:
“Nekada je plamen bio vidljiv kilometrima daleko, otuda i nadimak ‘Vrata pakla’. Danas je ostala samo slaba točka sagorijevanja.”
Dobre vijesti za okoliš
Turkmenistan posjeduje četvrte najveće rezerve prirodnog plina na svijetu, najvećim dijelom pohranjene u džepovima ispod površine pustinje. Pretpostavlja se da je krater bio povezan s jednim od tih podzemnih spremnika, što je i omogućilo njegovo dugotrajno gorjenje.
No sada, kada plamen slabi, ekolozi mogu odahnuti. Dugotrajno izgaranje metana značajno doprinosi emisiji stakleničkih plinova, a njegovo smanjenje znači manje štete za klimatski sustav Zemlje.
Ostaje za vidjeti hoće li “Vrata pakla” u potpunosti utihnuti, ali jedno je sigurno – priroda polako zatvara ono što je čovjek nehotice otvorio.
