Ladislav Napuljski, ugarsko-hrvatski kralj iz loze Anžuvinaca, u povijesti je ostao zapamćen kao vladar koji je za 100.000 dukata prodao Dalmaciju Mlečanima. Njegova vladavina obilježena je sukobima, političkim manevrima i pokušajima očuvanja moći, no na kraju je upravo ta prodaja označila kraj moći Anžuvinaca na ovim prostorima.
Ladislav je većinu svoje vladavine proveo u ratovima po srednjoj Italiji, boreći se s rođacima za prevlast unutar vlastite dinastije. Niti osvajanje hrvatsko-ugarske krune 1403. godine nije mu osiguralo stvarnu moć – ugarsko plemstvo masovno je stalo uz njegova suparnika Žigmunda Luksemburškog, s kojim se sukobljavao godinama bez odlučne pobjede.
Dinastija Anžuvinaca zavladala je Hrvatskom i Ugarskom početkom 14. stoljeća, a na vrhuncu moći bio je kralj Ludovik I., koji je 1358. godine porazio Veneciju i prisilio je na potpisivanje Zadarskog mira. Time je nakon gotovo 150 godina prekinuta mletačka vlast u Dalmaciji, a regija je vraćena pod krunu. No, taj uspjeh bio je kratkotrajan.
Nakon Ludovikove smrti, Ladislav Napuljski dolazi na vlast, ali njegova pozicija odmah biva dovedena u pitanje. Papa financira njegove protivnike, dok on pokušava konsolidirati vlast gušenjem pobuna i političkim brakovima. Ipak, ključne bitke s Žigmundom u 1390-ima nisu donijele prevagu nijednoj strani.
Kako su se problemi u Italiji zaoštravali, Ladislavu je hitno trebala nova vojska. Kako bi pribavio sredstva, ponudio je Dalmaciju Veneciji – prvo za 300.000 dukata, no Mlečani su strpljivo čekali snižavanje cijene. Pregovori su trajali od zime 1408. do ljeta 1409., a završili su dogovorom sklopljenim 9. srpnja u crkvi sv. Silvestra na otoku Biševu.
Za 100.000 dukata, Ladislav se odrekao Zadra i čitave Dalmacije, a Venecija je već idućeg dana počela vojno zauzimati teritorij. Tako je Mletačka Republika ponovno zavladala Dalmacijom, koju će držati pod svojom upravom više od 350 godina, sve do njezina ukidanja 1797. godine.
Ladislav je prodajom Dalmacije odustao od borbe za ugarsku krunu, a Žigmund Luksemburški ubrzo postaje dominantna figura u regiji. Novac koji je Ladislav dobio nije mu donio nikakvu stratešku prednost – umro je već 1414. godine u Napulju, navodno od spolne bolesti, ostavivši kraljevstvo bez muškog nasljednika.
Time je okončana era Anžuvinaca, a njihov utjecaj u Italiji i na hrvatskim prostorima konačno se ugasio. Dalmacija je ponovno postala mletačka, a Hrvatska je ušla u novo, neizvjesno razdoblje u kojem će borba za vlast još dugo obilježavati političku scenu regije.
