Europski sud za ljudska prava donio je konačnu presudu protiv Republike Hrvatske u slučaju Mamuzić i dr. protiv Hrvatske, zaključivši da država nije učinkovito istražila ubojstvo žene ubijene 1991. godine u Sisku.
Riječ je o Ljubi Mamuzić, čija je obitelj tužila Hrvatsku zbog neučinkovite istrage i povrede prava na život.
Presuda, donesena 9. listopada 2025., zaključuje da je došlo do povrede članka 2. Europske konvencije o ljudskim pravima – koji se odnosi na pravo na život, i to u postupovnom smislu. Drugim riječima, država nije učinila dovoljno da razjasni okolnosti smrti.
Istraga započela s godinama zakašnjenja
Prema presudi, hrvatske vlasti su tek 2006. godine — petnaest godina nakon ubojstva — saznale za okolnosti smrti Ljube Mamuzić i pokrenule istragu.
Unatoč tome, ključni svjedoci nikada nisu ispitani, iako su neki od njih bili prisutni na mjestu događaja.
Sud je naglasio da su postojeći dokazi upućivali na moguće počinitelje iz redova hrvatske vojske i policije, no država nije provjerila koje su jedinice tada djelovale na području Male Vranovine kod Siska.
“Unatoč dostupnim tragovima, domaća tijela nisu provela temeljitu istragu niti ispitala sve relevantne osobe,” navodi se u presudi.
Podnositelji tvrdili: “Ubio ju je hrvatski vojnik”
Djeca ubijene Ljube Mamuzić — podnositelji tužbe — tvrdili su kako je njihovu majku usmrtio pripadnik Hrvatske vojske.
Nakon što su podnijeli zahtjev za mirno rješenje spora, pokrenut je građanski postupak protiv države zbog naknade štete.
No, njihova tužba odbijena je zbog zastare, a sud im je naložio i plaćanje troškova postupka.
Ti troškovi, iako nikada nisu naplaćeni, postali su predmet prigovora pred Europskim sudom, jer su – prema tvrdnji obitelji – predstavljali nerazmjeran teret i povredu prava na pošteno suđenje.
Hrvatska ispravila dio štete otpisom troškova
Sud u Strasbourgu utvrdio je da je Hrvatska djelomično ispravila povredu prava podnositelja time što je 2023. godine donijela odluku o otpisu troškova parničnih postupaka.
Zbog toga, Sud je odlučio izbrisati dijelove tužbi koji su se odnosili na povredu prava na pošteno suđenje i mirno uživanje vlasništva.
Obitelji Mamuzić dosuđeno je 3100 eura za troškove i izdatke pred Europskim sudom.
Nema napretka u istrazi već 15 godina
Sud je posebno istaknuo da od 2010. godine nije bilo gotovo nikakvih aktivnosti u istrazi.
Iako su postojale indicije o mogućim počiniteljima, niti jedan zapovjednik, vojnik ili policajac koji je tih dana bio u blizini mjesta zločina nije ispitan.
Osim ispitivanja bivšeg zapovjednika policije u Topuskom, istraga je – prema nalazima Suda – potpuno stala.
Mogući tragovi i prepuštanje dokaznog materijala
Tijekom parničnog postupka isplivale su informacije da su vlasti tzv. SAO Krajine vodile vlastitu istragu o istom događaju i da su zadržale dokaze pronađene na mjestu ubojstva.
Europski sud smatrao je da su hrvatske vlasti mogle zatražiti suradnju srpskih tijela u potrazi za dokazima – što nikada nije učinjeno.
Presuda podsjeća na odgovornost države
Iako Europski sud nije dosudio odštetu zbog same neučinkovite istrage, presuda ima težak institucionalni značaj jer ponovno otvara pitanje ratnih zločina koji su ostali neprocesuirani.
Ona podsjeća da država ima obvezu provoditi učinkovite istrage, neovisno o vremenskom odmaku.
Presuda je konačna
Presuda Europskog suda je konačna i ne može se osporiti, potvrdio je Ured zastupnika RH pred Europskim sudom.
Time je završeno jedno od dugovječnih poglavlja u kojem se preispitivalo odnos Hrvatske prema ratnim žrtvama – uključujući i one srpske nacionalnosti.
