U Njemačkoj se ponovno raspravlja o tome treba li zemlja razmotriti obnovu energetskih veza s Rusijom, tri godine nakon što je ruska invazija na Ukrajinu preokrenula europsku energetsku politiku. Iako se posljednjih godina Berlin usmjerio na ubrzano smanjenje ovisnosti o ruskim energentima, dio političara smatra da bi o tome trebalo razgovarati iz nove ekonomske perspektive.
Raspravu je pokrenuo saski premijer Michael Kretschmer, koji je u intervjuu za Funke Media Group izjavio: „Moramo razmotriti sankcije protiv Rusije i iz vlastite ekonomske perspektive.“ Pritom je dodao kako je u interesu Njemačke „da se nastavi s isporukom energije iz Rusije nakon primirja“, naglašavajući da Europi treba energija po „pristupačnim cijenama“.
Prema njegovu viđenju, Rusija bi „dugoročno gledano ponovno trebala postati trgovinski partner, bez stvaranja nove ovisnosti“, a ovakav stav nastavlja njegovu raniju političku liniju. Kretschmer je slične poruke slao još 2022. godine, neposredno nakon početka ruske invazije.
Oštri odgovori iz vlastite stranke
Kretschmerove izjave izazvale su brzu reakciju unutar CDU-a. Najjasnije se oglasio CDU-ov stručnjak za vanjsku politiku, Roderich Kiesewetter, koji je za Handelsblatt rekao: „Apsurdno je danas nagađati o isporukama energije iz Rusije, kada ista ta Rusija svakodnevno bombardira ukrajinske domove i energetsku infrastrukturu.“
Nastavio je tvrdeći da su ovakvi prijedlozi „kontraproduktivne i sigurnosno-političke besmislice“, ističući da je glavni njemački interes „da Ukrajina dobije rat, vrati svoje granice iz 1991. i potpuno potisne Rusiju“. Kiesewetter naglašava i da Rusija mora odustati „od svojih imperijalnih ambicija“, navodeći kako se to „neće dogoditi ponavljanjem starih pogrešaka ili širenjem dimne zavjese“.
U njegovoj procjeni „najveća opasnost“ za Europu je upravo Rusija, što jasno pokazuje duboku podijeljenost unutar CDU-a, ali i širi politički kontekst unutar Njemačke.
Dosljedan stav savezne vlade
Od početka invazije 2022. godine, njemačka savezna vlada odbija rasprave o povratku ruskih energenata. Stav Berlina jest da se politika prema Rusiji neće mijenjati bez jasnih signala iz Moskve, odnosno prekida rata i povlačenja ruskih snaga. Za sada ne postoje nikakvi naznaci da je Rusija spremna na takav korak, pa vlada smatra da rasprave o obnovi energetskih tokova nisu utemeljene na stvarnim političkim okolnostima.
Prije invazije, Rusija je bila jedan od ključnih dobavljača plina i nafte u Njemačku. No nakon sankcija i prekida isporuka, Njemačka je ubrzano diverzificirala svoje izvore energije. U listopadu su se zemlje EU-a složile da će do 2027. postepeno ukinuti preostali uvoz ruskog prirodnog plina, a sankcijski paketi koji su uvedeni protiv Moskve i dalje su među najstrožima u povijesti Europske unije.
Šira politička dinamika u Njemačkoj
Rasprava o ruskoj energiji ne vodi se samo unutar CDU-a. Pitanje odnosa s Moskvom pojavljuje se i u drugim strankama, uključujući AfD, koji otvoreno zagovara popuštanje sankcija. No iz perspektive većine političkih aktera, energetska politika ostaje usko vezana uz sigurnosnu i geopolitičku stabilnost, a svaki govor o povratku ruskoj nafti i plinu dočekuje se s velikim oprezom.
I dok se rasprave nastavljaju, Njemačka ostaje u procesu prilagodbe novom energetskom krajoliku koji je stvoren nakon 2022. godine. U fokusu su obnovljivi izvori, LNG terminali i dugoročna stabilnost tržišta, a pitanje povratka ruskih energenata ostaje duboko podijeljeno i politički osjetljivo.
