Umirovljenik i 100-postotni invalid iz Samobora, 85-godišnji D.T., ostao je u nevjerici nakon što mu je za povratnu vožnju od svega 4,7 kilometara naplaćeno čak 27 eura i 49 centi.
Kako kaže, uvijek koristi Zagrebački taksi i do sada je za istu relaciju – od Rudeša do KB Sestara milosrdnica – plaćao oko 16 eura ukupno, no ovaj put cijena je bila gotovo trostruko veća.
“Išao sam samo predati dokument, a platio kao da sam vozio do Splita”
„Ja ne znam u kojoj državi mi živimo. Išao sam u Vinogradsku bolnicu doktoru odnijeti jedan dokument. Pošto nisam iz Zagreba, žena i ja dođemo autom do Jablanske ulice jer tamo imamo parking za invalide, a dalje idemo taksijem. Uvijek plaćam osam eura do bolnice i osam natrag“, rekao je D.T. za Jutarnji list.
No ovoga puta, umjesto Zagrebačkog taksija, slučajno je ušao u vozilo druge kompanije — RIDES USLUGE M&P j.d.o.o..
„Sve sam obavio za deset minuta. Nije bilo gužve, nije bilo zastoja. Kad sam vidio račun — 27,49 eura — ostao sam šokiran. To je gotovo 3,5 puta više nego inače!“, rekao je.
Zbunjen i razočaran: “Država dopušta da nas deru koliko žele”
Kako kaže, pokušao je doznati tko kontrolira cijene i kome se može obratiti, no odgovor ga je još više razočarao.
„Nazvao sam Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. Oni su mi rekli da s tim nemaju nikakve veze i da svatko može naplatiti koliko želi“, ispričao je D.T.
Na računu koji je dobio stajala je napomena da poslovni subjekt nije u sustavu PDV-a, pozivajući se na članak 90. Zakona o PDV-u koji se odnosi na male porezne obveznike s godišnjim prometom manjim od 30.500 eura.
„Ako država dopušta da netko naplaćuje uslugu koliko hoće, a pri tom ne plaća PDV, jasno mi je zašto su naše mirovine jadne. Ovo je pljačka države i penzionera!“, zaključuje umirovljenik.
Taksisti: “Zakon je otvorio vrata prevarantima”
U razgovoru s više zagrebačkih taksista, potvrđeno je da ovaj slučaj nije iznimka.
„Otkako je Zakon o prijevozu postao blaži, na tržište su ušli brojni privatnici i j.d.o.o.-i koji mogu sami određivati cijene“, kaže jedan od taksista.
„Svatko napravi svoj cjenik, odnese ga u Gradski ured za promet, i ako ga oni odobre — vožnja može koštati jedan ili sto eura, sve je potpuno legalno!“, objašnjava.
Drugi dodaje da su nekada postojale minimalne i maksimalne cijene, no one su, kaže, nestale dolaskom mobilnih aplikacija i liberalizacijom tržišta.
Kako se varaju putnici
Prema propisima, svako autotaksi vozilo mora imati odobren taksimetar, osim ako se cijena ne obračunava putem aplikacije.
„No, mnogi koriste digitalne taksimetre koji se mogu ‘podešavati’. Postoji gumbić koji mijenja tarifnu zonu i cijenu po kilometru — i sve izgleda legalno“, otkriva jedan zagrebački vozač.
Najčešće mete su umirovljenici i turisti, a “vrebaju” ispred bolnica, kolodvora i trgovačkih centara.
„Neki ne izdaju račune, drugi zaobilaze porez, a treći jednostavno – varaju. Kad ih prijavite, često se ništa ne dogodi“, kažu taksisti.
