Što se događa u posljednjim trenutcima života? Koja osjetila prva nestaju i osjeća li čovjek nešto posebno prije smrti? Iako smrt oduvijek fascinira čovječanstvo, znanost i dalje raspolaže s relativno malo izravnih svjedočanstava o tome kako se osoba doista osjeća dok se oprašta od života.
Razlog je jednostavan – većina informacija dolazi od članova obitelji, bliskih osoba ili medicinskog osoblja koje promatra pacijenta. Izravna svjedočanstva ljudi u posljednjim trenutcima gotovo da ne postoje, jer su pacijenti najčešće preslabi, iscrpljeni ili bez svijesti da bi mogli opisati vlastita iskustva.
„Aktivno umiranje“ – posljednja faza života
U suvremenoj medicini koristi se pojam aktivno umiranje za razdoblje koje prethodi smrti, a obilježeno je naglim pogoršanjem zdravstvenog stanja. Zahvaljujući napretku medicine i palijativne skrbi, mnogi bolesnici s teškim i neizlječivim bolestima danas posljednje dane provode uz stručnu njegu i potporu najbližih.
Tijekom tog razdoblja tijelo prolazi kroz niz fizioloških promjena. Organizam se postupno gasi, a pojedine funkcije prestaju raditi određenim redoslijedom.
Koja osjetila prva nestaju?
Stručnjak za palijativnu skrb sa Sveučilišta Stanford, dr. James Hallenbeck, objašnjava kako pacijenti u posljednjim danima života obično gube osjetila i tjelesne potrebe u određenom slijedu.
Prema njegovim navodima:
- Prvo nestaje osjećaj gladi
- Zatim se smanjuje i nestaje osjećaj žeđi
- Nakon toga dolazi do gubitka govora
- Slijedi postupni gubitak vida
- Posljednja osjetila koja najčešće ostaju su sluh i dodir
Ovo saznanje važno je i za članove obitelji, jer se često preporučuje da s osobom razgovaraju do samog kraja. Iako možda ne može odgovoriti, postoji mogućnost da još uvijek čuje i osjeća prisutnost bližnjih.
Zašto neki ljudi vide svjetlost?
Jedno od najraširenijih vjerovanja jest da ljudi u trenutku smrti vide blistavu svjetlost. Znanstvenici pokušavaju objasniti taj fenomen s neurološkog stajališta.
Dr. David Hovda, ravnatelj Centra za istraživanje ozljeda mozga pri Sveučilištu UCLA, objašnjava da mozak u kritičnim trenutcima počinje „isključivati“ dijelove koji nisu nužni za preživljavanje. Kako se moždana aktivnost mijenja, pojedini dijelovi postaju podraženi, uključujući i vizualni sustav, što može izazvati doživljaj svjetlosti.
Neuroznanstvenik dr. Jimo Borjigin sa Sveučilišta u Michiganu navodi da mozak u trenutcima neposredno prije smrti može pojačano otpuštati određene kemijske tvari. Osobe koje su preživjele srčani zastoj često opisuju iskustva koja su im se činila „stvarnijima od stvarnosti“, uz osjećaj mira i svjetlosti. Znanstvenici pretpostavljaju da je riječ o naglom otpuštanju moždanih kemijskih spojeva.
Posljednji sati – san ili nešto drugo?
U završnoj fazi života pacijenti obično prestaju uzimati hranu i tekućinu. Vid slabi, oči se postupno zatvaraju, a osoba izgleda kao da spava. No postavlja se pitanje – je li to koma ili stanje slično snu?
Dr. Hallenbeck smatra da se možda ne radi o klasičnoj komi, već o stanju nalik dubokom snu. Ipak, ističe da znanost u ovom području ima ograničene odgovore.
„Od tog trenutka nadalje možemo samo pretpostavljati što se doista događa. To možda nije potpuni gubitak svijesti, nego stanje slično snu“, objašnjava.
Smrt kao dolazak oluje
Točan trenutak prijelaza iz života u smrt teško je odrediti. Promjene se događaju postupno, poput približavanja oluje.
„To je kao dolazak oluje. Valovi počinju rasti. Nikada ne možete točno reći kada su započeli. Postaju sve veći i na kraju osobu ponesu“, slikovito opisuje Hallenbeck.
Smrt tako i dalje ostaje djelomično obavijena tajnom. Iako znanost razumije fiziološke procese koji se odvijaju, unutarnje iskustvo ostaje u velikoj mjeri nepoznato.
