Arheolozi su u staklenoj bočici staroj gotovo 1.900 godina otkrili ostatke tvari koji predstavljaju prvi izravni dokaz uporabe fekalija u medicinske svrhe u starom Rimu. Ovo iznenađujuće otkriće baca novo svjetlo na praksu antičke medicine i pokazuje koliko su se metode liječenja nekada razlikovale od današnjih.
Detaljnom kemijskom analizom utvrđeno je da su ostaci ljudskih fekalija bili pomiješani s majčinom dušicom (timijanom), vjerojatno kako bi se prikrio neugodan miris. Pretpostavlja se da je ta mješavina korištena za liječenje upala ili infekcija, što potvrđuje zapise iz antičkih medicinskih tekstova.
Staklena bočica zapečaćena glinom – tajna sačuvana stoljećima
„Dok sam radio u spremištima muzeja u Bergamu, primijetio sam da neke staklene posude sadrže neobične ostatke“, izjavio je arheolog Čenker Atila sa Sveučilišta Sivas Cumhuriyet u Turskoj.
U znanstvenom radu objavljenom u stručnom časopisu Journal of Archaeological Science, Atila i njegov tim detaljno su opisali analizu sadržaja jedne staklene bočice koja se u antičko doba koristila za čuvanje parfema, ulja ili lijekova.
Bočica je bila zapečaćena glinom, što je omogućilo očuvanje sadržaja kroz gotovo dva tisućljeća. Pronađena je u grobnici u drevnom gradu Pergamu, na području današnje zapadne Turske. Pergam je u doba Rimskog Carstva bio poznat kao važan medicinski i kulturni centar.
Kemijska analiza otkrila iznenađujuće spojeve
Znanstvenici su identificirali dva spoja – koprostanol i 24-etilkoprostanol – koji se obično nalaze u probavnom sustavu životinja koje razgrađuju kolesterol. Njihova prisutnost snažno upućuje na to da su u bočici bili ostaci ljudskih fekalija.
Još jedno značajno otkriće bio je karvakrol, aromatični organski spoj prisutan u eteričnim uljima određenih biljaka, posebice majčine dušice. Ova biljka poznata je po svojim antibakterijskim i protuupalnim svojstvima, što dodatno potvrđuje da je riječ o medicinskom pripravku, a ne o slučajnom sadržaju.
„U uzorku smo identificirali ljudske fekalije pomiješane s majčinom dušicom“, pojasnio je Atila. „Budući da smo dobro upoznati s antičkim medicinskim izvorima, odmah smo prepoznali da je riječ o pripravku koji se spominje u djelima poznatog rimskog liječnika Galena.“
Galen i medicina starog Rima
Galen, jedan od najpoznatijih liječnika antičkog doba, djelovao je upravo u Pergamu prije nego što je postao osobni liječnik rimskih careva. Njegovi medicinski zapisi svjedoče o širokom rasponu metoda liječenja, uključujući i uporabu neobičnih sastojaka koji su tada smatrani djelotvornima.
Iako nam danas ideja o uporabi fekalija u medicini može zvučati šokantno, u antičko doba takvi su pripravci bili dio tadašnjeg razumijevanja ljudskog tijela i bolesti. Medicina se temeljila na teoriji tjelesnih sokova i ravnoteži unutar organizma, pa su se koristili različiti prirodni sastojci – od biljaka i minerala do životinjskih i ljudskih tvari.
Novo poglavlje u razumijevanju antičke medicine
Ovo otkriće predstavlja važan korak u razumijevanju stvarnih medicinskih praksi starog Rima, jer pruža fizički dokaz onoga što je do sada bilo poznato samo iz pisanih izvora. Zapečaćena bočica iz Pergama tako postaje vrijedan arheološki nalaz koji povezuje povijesne zapise i suvremenu znanost.
Iako su metode liječenja kroz povijest često bile neobične i ponekad neugodne, one svjedoče o stalnoj ljudskoj težnji da pronađe lijek i ublaži patnju. Upravo zato ovakva otkrića podsjećaju koliko je medicina napredovala – ali i koliko su naši preci bili domišljati u potrazi za rješenjima.
