Vojna suradnja Hrvatske, Kosova i Albanije, formalizirana Deklaracijom o suradnji na području obrane i sigurnosti, izazvala je snažne reakcije u Srbiji, gdje dio političkog i vojnog vrha upozorava na moguće sigurnosne posljedice za regiju.
Dok Zagreb, Priština i Tirana suradnju predstavljaju kao oblik jačanja stabilnosti i obrambenih kapaciteta, u Beogradu se ona tumači kao ozbiljan izazov nacionalnim interesima Srbije.
U srpskim medijima posljednjih dana dominiraju poruke o rastu napetosti, a pojedini analitičari i dužnosnici tvrde da bi takav savez mogao dodatno destabilizirati odnose na zapadnom Balkanu.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i dio tamošnjih političkih komentatora ovu suradnju nazivaju jednim od najvećih sigurnosnih izazova od završetka ratova 1990-ih.
General Kovač: “Hrvatska je time Srbiji objavila rat!”
Posebno oštru poruku uputio je srpski general-major Tomo Kovač, koji je u televizijskom gostovanju izjavio:
“Ako je Hrvatska sklopila vojni savez sa Kosovom koja nije članica UN-a i nema međunarodni legitimitet jer je pola svijeta nije priznalo (što je jako bitno sa međunarodnog aspekta) time je Srbiji objavila rat. Prvo je bila samo Deklaracija, a sada u Munchenu otvoreno pričaju o vojnom savezu. Ponavljam, Hrvatska je time Srbiji objavila rat! Puno pravo srpskih vojnika je da idu na Kosovo i da se bori za taj teritorij, pa tako kaže naš ustav! Da nije NATO pakta, već bi izbio balkanski rat”.
Kovačeva izjava odjeknula je u regionalnoj javnosti, osobito zbog formulacije o “objavi rata”, koja dodatno podiže ton rasprave. U svojim istupima general je naglasio da pitanje Kosova za Srbiju ostaje ustavna kategorija, pozivajući se na odredbe srpskog ustava.
Njegove riječi dolaze u trenutku kada su odnosi Beograda i Prištine ionako opterećeni nizom otvorenih pitanja, a svaka nova sigurnosna inicijativa u regiji pažljivo se prati.
Štrbac: “Hrvatska ima ekonomski interes”
Za razliku od Kovača, Savo Štrbac ponudio je nešto drukčiju interpretaciju aktualnih događaja. U istom medijskom prostoru poručio je:
“NATO je i doprinio stvaranju Kosova… Hrvatska i Albanija su članice i sada ih ovaj savez obvezuje da budu zajedno. No, smatram da Hrvatska prilikom sklapanja tog saveza nije razmišljala o ratovanju sa Srbijom, već imaju ekonomski interes. Europa je izdvojila 800 milijardi eura za oružje, ogroman je novac u pitanju i Hrvatska već dobiva taj novac kojim grade tvornice za proizvodnju dronova. Ja praktično gledam na to, njima je u interesu prodavati to oružje Kosovu koje tek razvija vojsku. A što se tiče toga što nas čeka dođe li do sukoba, ovdje će bit bure baruta i ratovat ćemo svi protiv svih.”
Štrbac time fokus prebacuje na obrambenu industriju i europska izdvajanja za naoružanje, sugerirajući da iza suradnje stoje i gospodarski motivi. Njegova procjena da je Europa izdvojila 800 milijardi eura za oružje odnosi se na najavljene planove jačanja europske obrambene politike i ulaganja u vojnu proizvodnju.
Deklaracija pod povećalom regije
Sama Deklaracija o suradnji na području obrane i sigurnosti Hrvatske, Albanije i Kosova u hrvatskoj javnosti nije predstavljena kao vojni savez usmjeren protiv treće strane, već kao okvir za jačanje regionalne sigurnosti, razmjenu znanja i razvoj obrambenih kapaciteta.
Hrvatska i Albanija članice su NATO-a, dok Kosovo nije član Ujedinjenih naroda i nije priznato od dijela međunarodne zajednice, što Beograd redovito ističe u svojim reakcijama.
U takvom kontekstu, svaka nova forma suradnje između Zagreba, Tirane i Prištine u Srbiji se promatra kroz prizmu pitanja teritorijalnog integriteta i statusa Kosova.
Istodobno, službeni Zagreb zasad nije koristio retoriku koja bi sugerirala prijetnju Srbiji, dok se rasprava u regiji nastavlja kroz političke i medijske istupe.
Rast napetosti, oštre izjave i različita tumačenja iste deklaracije još jednom pokazuju koliko su sigurnosna pitanja na zapadnom Balkanu i dalje osjetljiva te koliko brzo retorika može podići političku temperaturu u cijeloj regiji.
