Dok rat u Iranu diže cijene i potresa tržišta, jedna mala zemlja iz sjene bilježi nevjerojatan rast i puni blagajnu brže nego ikad prije.
Blokada Hormuza uzdrmala globalno tržište
Rat u Iranu snažno je pogodio svjetsku energetsku sliku, a ključni problem nalazi se u Hormuškom tjesnacu, strateškom prolazu između Omana i Irana. Riječ je o ruti kroz koju prolazi oko 20 posto ukupne svjetske potrošnje nafte, što je čini jednom od najvažnijih točaka globalne trgovine energentima.
Nakon što je Iran praktički zatvorio prolaz, promet je naglo pao, a posljedice su se brzo prelile na tržište. Opskrba je oslabila, a cijene su krenule uzlaznom putanjom. Najteže su pogođene zemlje koje ovise o uvozu energije, suočene s dodatnim pritiskom na proračune i nesigurnošću u opskrbi.
Istodobno, tržišta su reagirala povećanom nestabilnošću, a transportne rute postale su neizvjesne.
Neočekivani dobitnik: mala država na sjeveru Južne Amerike
U sjeni globalne krize izdvaja se Gvajana, država smještena između Venezuele, Brazila i Surinama. S oko 950.986 stanovnika prema procjeni za 2025. godinu, riječ je o trećoj najmanjoj zemlji u Južnoj Americi, čiji je glavni grad Georgetown.
Specifična je i po tome što je jedina zemlja u regiji s engleskim kao službenim jezikom, što je nasljeđe britanske kolonijalne prošlosti. Neovisnost od Ujedinjenog Kraljevstva stekla je 1966., a četiri godine kasnije postala republika, zadržavši članstvo u Commonwealthu.
Dugo je gospodarstvo počivalo na poljoprivredi, rudarstvu i izvozu sirovina poput šećera, riže i zlata. No posljednjih godina dolazi do naglog zaokreta nakon otkrića velikih naftnih polja uz obalu.
Nafta promijenila sve i zaoštrila odnose u regiji
Otkriće nafte 2015. godine u potpunosti je preoblikovalo gospodarstvo. Gvajana je ubrzo postala najveći svjetski proizvođač nafte po glavi stanovnika, što je izazvalo i političke napetosti.
Posebno su se pogoršali odnosi s Venezuelom, koja polaže pravo na regiju Essequibo, teritorij koji čini dvije trećine gvajanske površine. Upravo u tom području nalazi se većina novih nalazišta.
Napetosti su dodatno porasle nakon referenduma u Caracasu o pripajanju tog teritorija, što je protumačeno kao korak prema mogućoj aneksiji. Unatoč tome, spor zasad ostaje na političkoj i pravnoj razini.
Ogromne rezerve i globalni igrači
Prema procjenama, Gvajana raspolaže s oko 11 milijardi barela dokazanih rezervi nafte, čime nadmašuje i pojedine etablirane proizvođače poput Norveške te ulazi među dvadeset najvećih u svijetu.
Najveći dio nalazi se u Stabroek bloku, offshore području udaljenom oko 200 kilometara od obale. Iako država formalno zadržava vlasništvo, eksploataciju vodi konzorcij međunarodnih kompanija predvođen ExxonMobilom, uz sudjelovanje Chevrona i kineskog CNOOC-a.
Uz to, procjenjuje se da zemlja ima i 16 bilijuna kubičnih stopa prirodnog plina, a planirani projekti trebali bi do kraja 2026. osigurati proizvodnju od oko 50 milijuna kubičnih stopa dnevno.
Rekordan rast i milijarde prihoda
Od početka proizvodnje 2019. godine gospodarstvo Gvajane povećalo se čak pet puta, što predstavlja najbrži rast u svijetu. Prihodi su dodatno porasli zbog globalnih okolnosti.
Tjedni prihodi dosegnuli su oko 623 milijuna dolara, u usporedbi s oko 370 milijuna prije izbijanja rata. Planira se povećanje proizvodnje na 940.000 barela dnevno, a uz cijenu od oko 100 dolara po barelu, ukupni godišnji prihodi mogli bi dosegnuti 33 milijarde dolara, što je znatno više od ranijih očekivanja.
Država trenutačno prima oko 14,5 posto vrijednosti svakog barela, dok ostatak odlazi kompanijama. Očekuje se da će se taj udio povećavati nakon povrata ulaganja, koji bi mogao biti ostvaren već do kraja 2026.
Bogata država, siromašni građani
Unatoč impresivnim brojkama, velik dio stanovništva ne osjeća koristi. Prema podacima, oko 58 posto stanovnika živi s manje od 6,85 dolara dnevno, dok 32 posto živi u krajnjem siromaštvu.
Troškovi života snažno su porasli, a cijene hrane i stanovanja povećale su se za 75 posto od 2021. godine. Vlada je pokušala ublažiti udar ukidanjem trošarina na gorivo i pritiskom na državnu kompaniju GuyOil, no privatni distributeri ipak su podigli cijene.
Građani sve glasnije upozoravaju na neravnomjernu raspodjelu bogatstva.
“Ljudi moraju živjeti udobno sada kada imamo veliki novac od nafte, ali to se očito još ne događa. Veliki igrači previše brinu o sebi”, kazao je Rajesh Singh, 46-godišnji radnik na održavanju.
Istodobno, stručnjaci upozoravaju na rizik tzv. prokletstva resursa, uz primjer Venezuele, te na moguće posljedice ubrzanog razvoja za okoliš i društvo.
