Mnogi obožavaju šetati po tek napadalom snijegu, jer kao da je priroda nekako utihnula. Je li to zato što je vani manje ljudi i životinja? Djelomično, ali ne samo zbog toga, kažu znanstvenici.
Vjerojatno ste primijetili da sve utihne kad padne snijeg. Dok se dio tišine može pripisati manjem broju ljudi i životinja vani, tišina je posljedica svojstava snježnog pokrivača i načina na koji zvuk putuje.
Mnogi obožavaju šetati po tek napadalom snijegu, jer kao da je priroda nekako utihnula. Je li to zato što je vani manje ljudi i životinja? Djelomično, ali ne samo zbog toga, kažu znanstvenici.
Vjerojatno ste primijetili da sve utihne kad padne snijeg. Dok se dio tišine može pripisati manjem broju ljudi i životinja vani, tišina je posljedica svojstava snježnog pokrivača i načina na koji zvuk putuje.
Ne čujemo ni kako snijeg pada. To je zato što snježne pahulje nisu guste ili čvrste i stoga ne udaraju o tlo ili drugu površinu tolikom snagom kao kapi kiše, susnježica ili tuča, koje proizvode zvuk kad padaju, već “lebde i plešu” u zraku.
Ali snježna tišina ne traje. Snijeg se s vremenom zbija i stvrdnjava ili smrzava. Pritom gubi svoju poroznost, a time i sposobnost upijanja zvuka. Smrznuti ili smrznuti snijeg može čak učiniti da se zvuk čini glasnijim, jer je površina takvog snijega glatka i tvrda, zbog čega se zvučni valovi odmah odbijaju od njega.
Temperatura zraka također igra ulogu u svemu. Na način na koji zvučni valovi putuju također utječu atmosferski uvjeti, poput tlaka zraka i temperature. Niže temperature općenito povećavaju gustoću zraka, što otežava širenje zvučnih valova, pa je potrebno više vremena da zvuk dopre do naših bubnjića.
Dakle, kada temperatura padne, sve može zvučati tiše jer zvučni valovi općenito putuju sporije. Ako novozapadlog snijega još ima, uhvati ionako spore zvučne valove i sve se čini još tišim., piše N1
