Gotovo da nema osobe koja se iz trgovine nije vratila s potamnjelim bananama, udarenom rajčicom ili proklijalim krumpirom i lukom. Naravno, svakome se može dogoditi da pri kupnji ne vidi takve nedostatke, ali najgore je od svega što će takav komad hrane baciti u otpad.
Prema podacima Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, u Hrvatskoj se godišnje baci 286.379 tona hrane, odnosno 71 kilogram po stanovniku. Za dobar dio toga nisu odgovorna kućanstva, već, primjerice restorani i hoteli, ali i trgovine.
Naime, kupnja lošeg voća i povrća koje je na rubu kvarljivosti, iako bi trebalo moći izdržati nekoliko dana, zapravo je podmukli trgovački trik. Trgovačkim lancima se ne isplati da roba ostane neprodana, piše Krstarica.
U potrazi za svježim
Zato trgovci redovito na vidljivo mjesto ili na vrh hrpe stavljaju voće i povrće koje ne izgleda dobro ili nije sasvim svježe. Većina kupaca će, misleći da nema drugog izbora, posegnuti upravo za takvim namirnicama.
No, svježe voće i povrće se krije ispod ili iza onog izloženog i manje lijepog. Ako primijetite osobu da prevrće hrpe voća i povrća, iako pored sebe nema kolica, a gajba kojom se bavi je puna, onda znate da traži lošije komade hrane, kako bi ih stavila na vrh i time povećala šanse da se najprije prodaju.
Doduše, bacanju hrane pridonose i izbirljivi kupci, koji ne žele jesti ono što im nije lijepo na prvi pogled. No, treba znati da se i tako voće i povrće može iskoristiti. Ako je, primjerice, rajčica tvrda i zelenkaste boje, dobro ju je ostaviti nekoliko dana na zraku ili umotanu u novinski papir da dozrije. Čvršći i zeleniji plodovi koji još nisu dobili svoju “pravu” boju trebaju čekati na konzumaciju.
S druge strane, tamniji i nešto mekši plodovi voća i povrća idealni su za kuhanje, miješanje u džemove ili kaše te cijeđenje soka, ako se radi o sočnijem voću. Štoviše, ponekad su jela od takvog voća i povrća puno ukusnija, nego da su spravljena od svježih ili još nedozrelih plodova.
