Životne priče koje je nažalost ispisao rat na područjima bivše Jugoslavije mnogima će biti teško zaboraviti, a vrlo težak put u tom mračnom vremenu ima je bivši srpski nogometaš iz Bosne i Hercegovine Aleksandar Đurić.
Đurić je rođen prije 54. godine u Doboju, da bi ga život od juniorskog prvaka Jugoslavije u kajaku, odveo preko pakla Vukovara u daleku Australiju pa Singapur, gdje je ostvario zavidnu nogometnu karijeru, koju je završio tek 2019. godine, piše Dnevno.hr
“Bio sam sportaš, pa sam mogao birati hoću li postati ronilac ili ću ići u oficirsku školu. Zaglavio sam u toj Bileći u oficirskoj školi, a poslije toga sam bio u specijalnim jedinicama u Pančevu”, ispričao je za medije iz istočnog susjedstva Đurić, kako je zapravo završio na bojišnici u Hrvatskoj u Vukovaru.
Uhitili ga njegovi
“Vojsku nikada nisam vidio kao nekakav problem, a teški dojmovi su mi ostali poslije toga, taj Vukovar i taj jadni narod tamo. Možemo mi reći što hoćemo, ja sam Srbin, ali nitko se ne bi trebao ponositi time što smo od svoje zemlje napravili. Ni Srbi, ni Hrvati. Ja ne lažem, nisam nacionalist i ne zanima me tko je što, ali žao mi je što nam se dogodilo”, rekao je Đurić, koji je bio priveden zbog neslaganja sa srpskim ubilačkim pohodom na Vukovar.
Kako je ispričao, zaprijetio je kako će one koji ubijaju i pljačkaju civile privesti pravdi, da bi ga nakon toga uhitili i poslali u Doboj. No u Doboju otac mu je poručio kako je za njega bolje da više ne ostane u BiH. Tada se 22. godišnji mladić zaputio prvo Srbiju, gdje je igrao u drugoj ligi godinu dana, da bi potom otišao u Švedsku pa Mađarsku, a na kraju je završio u Australiji.
U međuvremenu raspala se Jugoslavija, a Đurića su pozvali pod stijeg BiH za Olimpijske igre u Barceloni i to u kajaku, na što se on radosno odazvao. No zbog toga nastupa za Bosnu i Hercegovinu izgubio je kontakt s ocem. “Imao sam veći pritisak od oca. Od brata i majke ne, ali od oca sam imao veliki pritisak da ne idem. Imao sam problema u Doboju s obzirom na to da su me tamo svi znali. Poslije Olimpijskih igara dobivao sam od nekih prijatelja prijetnje da će me ubiti, dobivao sam takve pozive. Neki mi i dan-danas zamjeraju zbog toga.”
Velika cijena
“Otac mi je zamjerio. Od tog dana kada sam otišao na OI, nismo pričali sve do kraja, do dana poslije osam godina kada sam došao u Bosnu vidjeti ga s obzirom na to da je umirao od raka. Popričali smo te večeri i umro je. Živio sam u tim godinama tako da od svojeg oca nisam čuo glas. Rekao je mojem bratu da nisam više njegov sin. Platio sam veliku cijenu za te Olimpijske igre”, ispričao je Đurić, koji iako je izgubio majku u ratu u BiH, nikoga ne mrzi.
“Ja sam izgubio majku, izgubio sam pola obitelji u Bosni u ratu. Mrzim li te ljude koji su ih pobili? Ne znam kako da ih mrzim kada znam da smo i mi s naše strane isto tako bez veze ubijali”, rekao je Đurić, koji je nakon sezona po klubovima u Oceaniji završio u Singapuru, gdje je s 37. godina prvi put nastupio za njihovu reprezentaciju.
Aleksandar Đurić danas živi u Singapuru, posvojio je dijete muslimanske vjeroispovijesti, a o današnjoj situaciji naočito u BiH nema neko pozitivno mišljenje. “Imam loš stav prema nacionalizmu, posebno zbog Bosne. Baš mi je žao, brat mi je i dalje tamo pa pratim situaciju, žalosno je da mi ne idemo nigdje, da smo toliko daleko od ostatka svijeta”, kaže Aleksandar Đurić, koji o svojem životu može snimiti film.
