Aleksandar Stanković proteklog je vikenda u emisiji ‘Nedjeljom u 2’ ugostio Hrvoja Jurića i Slavena Škrobota, velike zaljubljenike u putovanja. No, osim glavne teme, gosti su se dotaknuli i tragedije koja se dogodila u zagrebačkoj osnovnoj školi, piše Dnevno.hr
Putopisac Slaven Škrobot izjavio je kako se u njegovo vrijeme takve tragedije nisu događale u školama. “Sve je na neki način izokrenuto i mislim da djeca jednostavno pucaju pod pritiskom. Mislim da i stari ljudi isto, ali uopće me više ni ne čudi da se takve stvari događaju. Gledali smo svi to putem medija u Americi što se događa i mislim da to sve dolazi ovdje, rekao je.
Škrobot smatra kako je danas sve mnogo površnije i bezosjećajnije. “Imamo primjer rata u Ukrajini ili ratova u Africi o kojima se uopće ni ne priča u medijima, gdje ljudi ginu, a mi organiziramo, na primjer, Eurosong, svjetsko prvenstvo u nogometu, i jednostavno kako ljudi ginu s jedne strane svijeta, a na drugoj strani svijeta se zabavljaju”, napomenuo je.
Škrobot se u emisiji prisjetio 2009. godine koja mu je u potpunosti promijenila život. Boravio je na otoku Krku. Prijatelji iz razreda su željeli skakati s mola ne sluteći da će jedan kobni skok dovesti do nesreće. “Mi smo skakali s tog mola 23 godine, imali smo iskustva. Bilo nas je četvero, ja sam bio zadnji. Provjerio sam postoji li praznina na tom mjestu gdje sam htio skočiti. Bila je praznina, ali prijatelj koji je prvi skočio je nastavio roniti. I ja sam kada sam se odrazio, njega vidio da izranja i meni je samo prošlo kroz glavu – makni ruke, nemoj ga ozlijediti. I ja sam se s glavom zabio u njega i slomio sam peti vratni kralježak”, ispričao je.
Na mjestu je ostao nepokretan. Došla je hitna, operiran je u Rijeci i tu je krenula rehabilitacija i njegova borba koja je trajala skoro godinu dana. “Rehabilitacija je bila najgora od svega jer, nažalost, u hrvatskom zdravstvu se događaju stvari poput dekubitusa, koji je u našem zdravstvu sasvim normalne, negdje vani je to nedopustivo. I borio sam se s puno više stvari koje nisu imale veze s mojom ozljedom, poput raznih bakterija, MRSA-e. I rekli su mi da sam na kraju preživio zbog svog aktivnog života i sporta prije nesreće”, kazao je.
Danas živi s tetraparezom. “Imam neku funkciju u rukama, bicepsu, zglobovima, ali je sve to nepotpuno. Jako puno je tu stvari s kojima se ja borim, ali rekao bih da u mojoj situaciji najveći problem su toplina, hladnoća, jer to ne mogu osjetiti, zapravo osjetim prekasno. I ta nesloboda, nesamostalnost”, opisao je Škrobot, koji unatoč dijagnozi živi vrlo aktivan život. No nije to došlo preko noći. Najveći iskorak bilo je putovanje u Maroko. “Bio sam u sportu cijeli svoj život, ali sam u putovanjima vidio istinski izazov”, rekao je.
“Tad ljudi u kolicima baš nisu putovali, tad nije bilo na internetu da se ti možeš ukucati ‘čovjek u kolicima u pustinji’. Ja sam osjetio da je putovati u kolicima na neki način kao putovati nekad, još uvijek je sve istraživački, neotkriveno. Radiš sve doslovno kao prva osoba u toj situaciji na svijetu. Ne znaš na kakav ćeš problem naići. To mi je predstavljalo izazov i sviđalo mi se”, nastavio je.
“Kada sam nastradao i prvi put vidio atrofiranu nogu, rekao sam roditeljima da ne želim živjeti ovaj život”, kazao je Škrobot i zaključio: “Moja poruka i primjer onoga što radim je upravo da pokazujem ljudima da postoji život nakon ovakve nesreće, ako ga se odluči živjeti. I razbijanje stereotipa. Ljudi imaju pretpostavku da kada si u kolicima, da trebaš biti zaključan doma zaključan, to nije istina. Mi smo ljudi kao i svi ostali, imamo iste potrebe kao i svi ostali, jedino nam je sve puno teže raditi.”
Putopisac Hrvoje Jurić putuje biciklom i sa psima. “Jako su me živcirali putopisci i cijela ta scena mi je išla na jetra zato što jednostavno što sad tu meni netko dođe pričati o maloj djeci u Africi. I onda se ja nađem na pozornici i pričam o tim stvarima. E to je život. Život mi se dogodio i sve se okrenulo, kazao je.
“Ja sam u putovanje krenuo spontano jer mi život nije išao u dobrom smjeru. Završavao sam fakultet, radio sam tri posla, nisam mogao spojiti od prvog do prvog. Kroz cijeli moj život se protezala besparica”, ispričao je.
“Uzeo sam bicikl, otišao od Vrbice do Pule i nazad i vidio kako je to super. Ja sam zapravo bježao od problema. Dogodilo se to da, kad sam se vratio doma, taj problem je ostao. I shvatio sam da ako želim taj problem riješiti, morao sam se suočiti s tim”, dodao je.
Emisiju su s nestrpljenjem iščekivali i gledatelji, koji su se zahvalili Stankoviću na temi i inspirativnim gostima. U moru pohvala na račun Stankovića i emisije, nismo pronašli negativnog komentara. “Upravo završila emisija, baš šteta”, “Super ste bili! Jedva sam dočekala 14:00, prebrzo je prošlo”, “Sviđa mi se smjer u kojem ova emisija ide! Novi gosti, nove zanimljive teme! Bravo! Privlačite i mlađu publiku” , “Jedna od boljih epizoda Nedjeljom u 2″,”Gosti za 10”, “Baš inspirativna emisija”, “Izuzetne teme, hvala”, samo su dio pohvala gledatelja.
Podsjetimo, kada je Stanković najavio promjenu u emisiji od jeseni, gledatelji su bili dosta podijeljeni, no kako se sezona bliži kraju, čini se da je promjena dosta dobro sjela gledateljima.
