Psi su po prirodi aktivna bića s izraženom potrebom za kretanjem i fizičkom aktivnošću. Bez obzira na veličinu ili pasminu, svi psi trebaju redovite aktivnosti kako bi ostali zdravi i zadovoljni. Šetnje, trčanje, igre i mentalni izazovi ne samo da održavaju njihovu kondiciju, već i jačaju povezanost s vlasnikom. No, postoje pasmine koje imaju neiscrpnu energiju i koje se gotovo nikada ne umaraju, piše Mirror.
Psi kojima nikad nije dosta šetnje
Jedan od ključnih izazova pri odgoju psa, osobito dok je štene, jest uspostava rutine koja uključuje najmanje dvije šetnje dnevno – kraću ujutro i dužu navečer. No, potrebe za fizičkom aktivnošću razlikuju se među pasminama. Dok neki psi uživaju u laganim šetnjama, drugi zahtijevaju intenzivnije aktivnosti kako bi ostali sretni i mentalno stabilni.
Nasuprot uvriježenom mišljenju, veličina psa ne mora nužno značiti i veću potrebu za šetnjama. Primjerice, neki mali psi, poput Jack Russell terijera, mogu imati nevjerojatnu izdržljivost i energiju. S druge strane, određene velike pasmine s godinama smanjuju svoje potrebe za kretanjem, osobito ako pate od problema sa zglobovima.
Prema veterinarskoj stručnjakinji dr. Anni Foreman, mlade pse treba šetati tek nakon završenog osnovnog cijepljenja, no valja paziti da ne budu pretjerano opterećeni, osobito ako su većih pasmina. Kako psi stare, potreba za fizičkom aktivnošću opada, ali mentalna stimulacija ostaje ključna.
“Stariji psi, osobito oni koji imaju problema s artritisom, uživaju u kraćim, ali čestim šetnjama koje im pomažu u održavanju pokretljivosti zglobova”, istaknula je dr. Foreman.
Radne pasmine zahtijevaju stalnu aktivnost
Neke pasmine, poznate kao “radne”, trebaju mnogo više fizičke i mentalne stimulacije nego prosječan kućni ljubimac. Koker španijeli, engleski springer španijeli, granični koliji i radni labradori imaju vrlo aktivan um i tijelo te im je nužna stalna interakcija. Osim njih, visoko aktivni su i Jack Russell terijeri, mali engleski hrtovi te ptičari poput vajmarskog ptičara.
“Ako razmišljate o nabavi vrlo aktivne pasmine, morate biti svjesni da to zahtijeva ozbiljnu posvećenost. Klasične šetnje možda neće biti dovoljne – trčanje, plivanje, agilnost i redovit trening neophodni su za njihovu dobrobit”, upozorava dr. Foreman.
Nedostatak tjelesne aktivnosti i mentalne stimulacije može dovesti do problema u ponašanju poput anksioznosti, agresije i destruktivnosti. Osim toga, neaktivnost može uzrokovati pretilost, koja povećava zdravstvene rizike poput artritisa i otežava liječenje u slučaju operacija.
“Sveukupno, nedovoljna aktivnost značajno smanjuje kvalitetu života psa i može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema”, zaključila je.
