Upisati se u autoškolu prvi je korak prema vozačkoj dozvoli, no ono što bi trebala biti jasna procedura često se pretvara u frustrirajuće čekanje. Tako se i kćer Zagrepčanke Ive našla u neočekivanom problemu – mjesecima nakon upisa nije imala priliku sjesti za volan, iako zakon propisuje 35 sati vožnje prije ispita.
“Od lipnja još uvijek nije vozila ni jedan sat, a svaki put kada smo kontaktirali autoškolu, dobili smo obećanja da će uskoro biti slobodnih termina”, ispričala je Iva. Iako je razmatrala promjenu autoškole, vlasnik autoškole Novi Zagreb uvjeravao ju je da će se situacija riješiti. No, kada su se obratili HAK-u kako bi prijavili problem, naišli su na zid – na pet brojeva Stručne službe za nadzor nitko se nije javio.
Nadzor postoji, ali koliko je učinkovit?
Prema podacima HAK-a, u Hrvatskoj djeluje 380 autoškola, a svaka od njih barem jednom godišnje prolazi redoviti nadzor. Osim toga, postoji i izvanredni nadzor, koji se provodi nakon prijava polaznika ili roditelja. No, HAK nije htio otkriti koliko je takvih nadzora provedeno u protekloj godini.
Iz MUP-a poručuju kako će, u slučaju otkrivenih nepravilnosti, postupiti u skladu s člankom 213. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, no na prijedlog HAK-a. Međutim, prometni stručnjaci upozoravaju da su ovakve provjere nedovoljne i teško primjenjive na terenu.
“Škole formalno prođu nadzor, komisija provjeri učionice i stanje vozila, no pravi problem ostaje skriven – rad na terenu je gotovo nemoguće kontrolirati. Autoškole često štede na gorivu, angažiraju neiskusne instruktore i prebacuju iste automobile i instruktore između različitih škola, kako bi smanjile troškove”, upozorava sudski vještak za promet, Goran Husinec.
Niske cijene – glavni uzrok problema?
Prema sudskom vještaku za promet, Robertu Spudiću, ključni uzrok ovakvih problema je liberalizacija tržišta koja je dovela do snižavanja cijena nastavnih sati, a time i do smanjenja kvalitete obuke.
“Danas se u autoškolama štedi na svemu – od goriva do kvalificiranih instruktora. Država bi trebala definirati minimalnu cijenu nastavnog sata ili osloboditi autoškole PDV-a, čime bi ih proglasila nastavnom djelatnošću”, predlaže Spudić.
Zbog visokih troškova, često se događa da jedan instruktor radi u više autoškola, a polaznici čekaju na satove vožnje i po nekoliko tjedana. Također, između dva nastavna sata ne bi smjelo proći više od tri dana, no u praksi se ta pravila često ne poštuju.
“Autoškole pokušavaju maksimalno smanjiti troškove, a istovremeno povećati broj kandidata. No, ako instruktor ne dobiva odgovarajuću plaću, kako možemo očekivati kvalitetnu obuku budućih vozača?”, dodaje Husinec.
Niska cijena ne znači dobru obuku
Unatoč nižim cijenama, mnogi polaznici ne dobivaju ono što su platili. Iva, koja je kćeri platila obuku preko Ponude dana, kaže da nikada nije dobila ugovor o osposobljavanju.
“Roditelji me stalno kontaktiraju i žale se na autoškole – na dugotrajno čekanje, lošu obuku i neorganiziranost. Ljudi često misle da je dobra autoškola ona koja je najjeftinija, ali realnost je drugačija. Kvalitetna obuka ima svoju cijenu, i to je nešto na što budući vozači moraju računati”, zaključuje Husinec.
