Dok su tržišta mjesecima strahovala od novog naftnog šoka zbog rata u Iranu i prekida dijela svjetske opskrbe, dogodilo se nešto što su rijetki očekivali. Cijene nafte nisu dosegnule razine koje su predviđali najpesimističniji scenariji, a sve više stručnjaka kao ključnog igrača ističe Kinu, zemlju koja nije sudjelovala u pregovorima, ali je snažno utjecala na tržište.
Kina postala ključni čimbenik na naftnom tržištu
Dok traju pregovori između Sjedinjenih Američkih Država i Irana o trajnom otvaranju Hormuškog tjesnaca i obnovi redovnog protoka nafte s Bliskog istoka, pozornost analitičara usmjerena je prema Kini.
Kao drugi najveći svjetski potrošač sirove nafte, Kina je tijekom rata u Iranu poduzela niz poteza kako bi zaštitila domaće tržište od posljedica poremećaja u opskrbi. Sukob je, prema navodima analitičara, prekinuo pristup za više od 11 milijuna barela nafte dnevno.
Smanjenjem uvoza, korištenjem velikih rezervi i većim oslanjanjem na čiste izvore energije, Kina je uspjela ublažiti učinke rasta cijena. Posljedice takve politike osjetile su se i izvan njezinih granica.
“Kina je odigrala ključnu ulogu u ublažavanju udara za ostatak Azije, a time i za globalno gospodarstvo”, rekao je Daan Walter, direktor energetskog think-tanka Ember.
Zašto cijene nisu dosegnule 200 dolara po barelu?
Nakon više od tri mjeseca rata pojedini analitičari upozoravali su da bi cijena nafte mogla narasti i do 200 dolara po barelu. Unatoč tome, tržište nije reagiralo onako kako se očekivalo.
Procjene govore da su gubici u opskrbi premašili milijardu barela nafte, no cijene su ostale relativno stabilne.
U ponedjeljak je cijena nafte Brent pala ispod 78 dolara po barelu zbog očekivanja da će se trgovina kroz Hormuški tjesnac uskoro normalizirati. Prije američkih i izraelskih napada na Iran Brent se prodavao za manje od 70 dolara, dok je početkom svibnja dosegnuo 114 dolara po barelu, što je bio najviši iznos u posljednje četiri godine.
Analitičari banke Societe Generale podsjećaju da je tijekom arapskog embarga 1973. godine gubitak od 7 posto globalne opskrbe doveo do skoka cijena od 134 posto. Današnja situacija bitno je drukčija, iako je rat zahvatio čak 14 posto svjetske opskrbe naftom.
“Nevidljiva ruka” koja je uravnotežila tržište
Stručnjaci smatraju da je Kina postala svojevrsna “nevidljiva ruka koja uravnotežuje tržište”.
Prema procjenama, zemlja je uspjela smanjiti uvoz za oko 3 milijuna barela dnevno, što je gotovo jednako ukupnoj japanskoj dnevnoj potražnji za sirovom naftom.
Važnu ulogu odigrale su i goleme zalihe. Prije izbijanja rata Kina je povećavala rezerve zahvaljujući povoljnijim isporukama nafte iz Rusije i Irana.
Janiv Shah iz Rystad Energyja navodi da Kina danas raspolaže s više od milijardu barela nafte u komercijalnim i strateškim rezervama, koje je počela koristiti tijekom svibnja.
“Kina je postavljala donju granicu cijenama”, rekao je Shah. “Ove godine, taj se obrazac preokrenuo.”
Električni automobili smanjuju potrebu za naftom
Dodatni razlog manjeg pritiska na tržište nalazi se u ubrzanom rastu korištenja električnih vozila u Kini.
Prema dostupnim podacima, danas je približno svaki drugi novi automobil prodan u Kini vozilo na novu energiju. Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da je kineski vozni park električnih vozila prošle godine smanjio potrošnju nafte za oko milijun barela dnevno.
Vlada je istodobno ograničila izvoz dizela i benzina kako bi osigurala dovoljno goriva za domaće potrebe, što je dodatno smanjilo interes rafinerija za kupnju sirove nafte na međunarodnom tržištu.
“To je bio sjajan ispušni ventil za globalno tržište sirove nafte”, rekao je David Fishman iz Lantau Grupe.
Mogući preokret nakon otvaranja Hormuškog tjesnaca
Nakon mjeseci zabrinutosti zbog nestašice, pojavljuju se upozorenja o suprotnom scenariju.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) procjenjuje da bi ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca i normalizacija proizvodnje na Bliskom istoku mogli dovesti do viška od 4,7 milijuna barela dnevno tijekom sljedeće godine.
Prema procjenama analitičarke Muyu Xu iz Kplera, na tržište bi se moglo vratiti čak 100 milijuna barela trenutno zarobljene nafte, dok bi Iran mogao dodatno povećati proizvodnju, osobito u slučaju ukidanja američkih sankcija.
No stručnjaci smatraju da bi upravo Kina ponovno mogla imati ključnu ulogu u uspostavljanju ravnoteže.
“Ovo je potpuno drugačija slika od one prije samo dva mjeseca”, rekla je Xu. “Trenutno, zemlja koja ima sposobnost apsorbirati prekomjernu ponudu je Kina. Ali problem je: Što Kina želi kupiti?”
