Marko Perković Thompson, jedan od najpoznatijih glazbenika u Hrvatskoj, posljednjih je tjedana ponovno dospio u središte javne rasprave, ovaj put zbog nominacije za glazbenu nagradu Porin. Povod za buru reakcija bila je javna izjava glazbenice Mirele Priselac Remi, koja je pozvala na bojkot nagrade zbog Thompsonove nominacije.
Iako se polemika brzo proširila medijima, stručna komisija Porina brzo je reagirala, potvrdivši da je nominacija utemeljena na pravilima. „Pjesma ‘Ako ne znaš šta je bilo’ objavljena je 2024. godine, redovita je i, prema svim pravilima Porina, potpuno zaslužuje biti u konkurenciji“, izjavila je Ivana Martinac, glavna tajnica nagrade.
Ova odluka razjasnila je formalne okolnosti, ali ne i podijeljena mišljenja javnosti. Mnogi Thompsonovi poklonici osudili su Remin prijedlog, dok su se društvene mreže užarile od komentara, citata pjesama i rasprava.
Tema je dodatno aktualizirana nakon istupa glazbenika Ante Casha u emisiji Božanstvena komedija, gdje se osvrnuo na selektivnost moralnih stavova. “Mene smeta što će ona (Remi), krenuti iz jedne moralne pozicije. Dakle, ona će njemu spočitnuti koketiranje s fašizmom. Zašto? Zato što je fašizam loš i zato što je fašizam protiv čovjeka i zato što je fašizam ubijao ljude”, rekao je Ante.
Dodao je kako problem vidi u neujednačenim kriterijima koje primjenjuju neki istaknuti pripadnici javne i kulturne scene: “S druge strane, ista ta Mirela, ali to vrijedi i za zagrebačkog gradonačelnika (Tomislava Tomaševića), Milu Kekina i za bilo koga. Oni kreću iz moralne pozicije, ALI s druge strane neće isti kriterij primijeniti na svojoj svjetonazorskoj politici. Zalagat će se za maršala Tita i tu neće biti ništa sporno što je on pobio stotine tisuća ljudi.”
“Ali će s druge strane spočitat njemu fašizam. Zašto? Jer je fašizam ubijao ljude”, zaključio je Ante Cash u izjavi koja je izazvala lavinu reakcija.
Komentari na društvenim mrežama dodatno su rasplamsali raspravu. Korisnici su pisali:
- – “Komunizam najveće zlo čovječanstva… Hrvatski komunisti i partizanija su najveći licemjeri u povijesti hrvatskog naroda.”
- – “Ljevičari su uvijek u pravu, i kad nisu. Njima objasniti nešto potpuno je uzaludan posao.”
- – “Marko nije fašist. On je domoljub. A što su radili njezini partizani, koliko nevinih pobili, koliko jama pronađeno?”
- – “Kad zbrojimo Staljinove i Titove žrtve, ima ih više nego Hitlerovih.”
Ova rasprava ponovno otvara pitanje ideoloških podjela u hrvatskom društvu, ali i o mjerilima javnog diskursa, osobito u kontekstu nagrada koje bi trebale biti temeljene na umjetničkoj vrijednosti.
