Bez obzira na to gdje živimo ili tko smo, svi se suočavamo s istim krajem – smrću. Iako ostaje jedna od najvećih ljudskih nepoznanica, proces umiranja proučavan je desetljećima. Liječnica dr. Kathryn Mannix, specijalizirana za palijativnu skrb, objasnila je za BBC Science Focus što se događa s tijelom i umom u posljednjim danima i trenucima života.
Tijelo se polako gasi
Prema riječima dr. Mannix, proces umiranja odvija se različitom brzinom kod svakoga, ali slijedi sličan obrazac. Prvo što se često događa jest gubitak apetita i žeđi. Iako osoba više ne može pojesti cijeli obrok, žličica omiljenog okusa može pružiti trenutačni osjećaj ugode.
U ovoj fazi, koju znanstvenici nazivaju “aktivnim umiranjem”, dolazi do postupnog gubitka energije, a osoba većinu vremena provodi u snu ili stanju sličnom nesvijesti. Taj san, za razliku od zdravih osoba, više ne obnavlja organizam – tijelo je iscrpljeno i na izmaku snaga.
Znakovi približavanja kraja
Kako se smrt približava, dolazi do usporavanja gotovo svih tjelesnih funkcija. Krvni tlak opada, otkucaji srca se smanjuju, a disanje postaje plitko i nepravilno. Često se javlja i poznati “smrtni hroptaj”, zvuk koji može djelovati uznemirujuće, ali ne znači da osoba trpi bol – nastaje zbog nakupljanja tekućine u dišnim putovima.
Konačni trenutak smrti nastupa kada se disanje potpuno zaustavi, a nekoliko minuta kasnije prestaje i rad srca zbog nedostatka kisika. Taj trenutak je tiši i smireniji nego što mnogi očekuju, ističe liječnica.
Mozak i svijest u zadnjim trenucima
Zanimljivo je da neka istraživanja pokazuju povećanu moždanu aktivnost neposredno prije smrti, osobito u dijelovima povezanima s uspomenama i snovima. Pojedini ljudi u toj fazi doživljavaju tzv. “vizioniranje” – imaju osjećaj da vide preminule voljene osobe ili proživljavaju snažna sjećanja.
Još jedna pojava uoči smrti je “posljednji uspon” – stanje kada osoba naizgled oživi, postane razgovorljiva, čak i nasmijana. Iako mnogima to daje nadu u oporavak, radi se o kratkotrajnoj pojavi koja obično prethodi kraju.
Vrijeme koje treba iskoristiti
Dr. Mannix naglašava da su posljednji dani i sati života vrijeme za mir, povezanost i oproštaj. Umiranje ne mora biti traumatično – uz odgovarajuću skrb, može biti tiho i dostojanstveno iskustvo.
U trenutku kada ne možemo promijeniti ishod, možemo utjecati na to kako ćemo ispratiti one koje volimo – s razumijevanjem, suosjećanjem i prisutnošću.
