Dok se globalna pozornost usmjerava na trgovinske tenzije i carinske politike, Kina je diskretnim potezom preuzela kontrolu nad ključnim sirovinama bez kojih Sjedinjene Američke Države ne mogu održati proizvodnju vojnih i civilnih sustava – od projektila i borbenih zrakoplova, do električnih vozila i pametnih uređaja.
Primjerice, element disprozij (kemijski broj 66), esencijalan je za magnete u električnim motorima koji rade pri visokim temperaturama. Bez njega, motori u F-35 borbenim avionima ili električnim automobilima poput Ford Mustanga gube stabilnost. Disprozij dolazi isključivo iz Kine – nema zamjenske rudarske baze u SAD-u ni u njegovim saveznicima.
Slična je situacija s volframom, metalom ključnim za municiju, CNC strojeve, napredne slitine i čipove. SAD vlastitu proizvodnju nema od početka 2010-ih, a Kina drži više od 80% globalne ponude.
Peking nije zabranio izvoz tih minerala – umjesto toga uveo je sustav izvoznih licenci, čime zadržava kontrolu nad količinom, tempom i kupcima. Odluka o isporuci postaje političko pitanje: odobrenje ovisi o trenutnoj geopolitičkoj koristi.
Terbij, indij, itrij: Nevidljiva, ali ključna moć
Disprozij nije jedini kritični element. Tu su i terbij (motorni sustavi, vjetroturbine, sustavi za noćno gledanje), indij (ekrani, optička vlakna, 5G tehnologija) te itrij, neophodan za YAG lasere, radare i toplinske zaštite u mlaznim motorima. Sva tri minerala obrađuju se i izvoze iz Kine. Bez njih, napredna optika, komunikacijska infrastruktura i vojne tehnologije – staju.
Kontrola nad ovim resursima znači da se američki zakon o razvoju čipova, vojni projekti i planovi o zelenoj tranziciji – suočavaju s ozbiljnim izazovima. 5G infrastruktura, lasersko označavanje ciljeva, električni automobili i solarne elektrane ovise o materijalima koje trenutno drži – i dozira – Peking.
Rješenje postoji – ali traži zajedništvo i dugoročnost
Rješenje, kako navodi portal Cleantechnica, nije u brzinskim mjerama. Potreban je strateški dogovor unutar SAD-a, ali i sa savezničkim zemljama. Umjesto carinskih ratova, predlaže se ulaganje u istraživanje, iskopavanje i preradu kritičnih minerala na domaćem i savezničkom teritoriju.
To uključuje višegodišnje financijske planove, podršku istraživačkim projektima i interes Wall Streeta, koji trenutno funkcionira kvartalno – a ovdje se traži strategija za naredna dva desetljeća.
Zaključno, iako SAD još ima prostora za manevriranje, trenutna ovisnost o Kini predstavlja ozbiljan izazov za sve sektore – od obrane do tehnologije. Kako će Washington reagirati – ostaje ključno geopolitičko pitanje godine.
