Rasprava o statusu samostalnih umjetnika i njihovom pravu na državne doprinose ponovno je u središtu pozornosti nakon medijske polemike oko glazbenika Mile Kekina, koji prema važećem Zakonu ima pravo na mirovinsko i zdravstveno osiguranje koje financira država.
Državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija, Krešimir Partl, objasnio je kako je sustav pomoći umjetnicima zamišljen da podrži one koji nemaju stabilne prihode. “Samostalni umjetnici rade projektno, bez fiksne plaće. Sustav im omogućuje kontinuitet prava, primjerice na mirovinu”, rekao je Partl za HRT.
Naglasio je da se od 2015. godine provodi samo umjetnička revizija svakih pet godina, dok je financijska kontrola ukinuta. Prema njegovim riječima, iako je 1388 umjetnika u sustavu, malo ih prelazi dohodovni cenzus, što ukazuje na to da mjera i dalje ima socijalnu funkciju.
Osvrćući se na slučaj Mile Kekina, Partl je rekao: “Ima zakonsko pravo na doprinose, ali se treba zapitati je li to moralno.” Upozorio je da ne treba pokretati hajku na umjetnike, već razumjeti kontekst u kojem djeluju.
Saborska zastupnica platforme Možemo, Urša Raukar Gamulin, stala je u obranu Kekina. “On je na sceni više od 30 godina, rezultat njegovog rada nije mu darovan, već zaslužen. Postao je žrtveno janje, i to nije u redu.”
Istaknula je i specifičnosti položaja samostalnih umjetnika: nemaju pravo na bolovanje 43 dana, plaćaju poreze i značajno doprinose kulturnom identitetu države. “Umjetnost je temelj nacionalnog identiteta, a ne privilegija”, poručila je.
Hrvoje Kovačević, predsjednik Upravnog odbora Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, naglasio je da je Kekin kroz poreze državnom proračunu donio više nego što je primio u doprinosima. “Sustav nije savršen, ali u osnovi podržava stvaraoce u nesigurnim uvjetima rada.”
Komentirao je i to što Zajednica nema uvid u zarade svojih članova: “Dok je postojala financijska revizija, dostavljali su se podaci, sada to više nije slučaj.”
Raukar smatra da zakonske izmjene moraju uključivati struku i same umjetnike, a ne biti isključivo u nadležnosti Ministarstva. Također upozorava na stigmatizaciju uspješnih umjetnika, istaknuvši da “umjetnici ne moraju biti siromašni da bi imali pravo na doprinos”.
Na pitanje o incidentu s privođenjem Kekina, ocjenjuje da će to zasigurno utjecati na njegovu profesionalnu reputaciju. Kovačević smatra da ne bi smjelo biti nikakvog dohodovnog cenzusa, dok Partl zaključuje da Ministarstvo nije iniciralo slučaj, već da je cijela polemika krenula iz medija.
